Da li je BiH sposobna da do 2050. godine kaže NE uglju?

Da li je BiH sposobna da do 2050. godine kaže ne uglju, pitanje je koje se postavlja nakon što se BiH obavezala da će do te godine završiti proces dekarbonizacije, a uz to i smanjiti upotrebu fosilnih goriva, prije svega vađenje uglja, u proizvodnji električne energije.

Ovakva obaveza sa sobom nosi još jednu izuzetno bitnu činjenicu, a to je da bi u narednih četvrt vijeka trebalo da bude smanjena i potreba za zapošljavanjem rudara.

Međutim, to neće biti nimalo lak zadatak za BiH, s obzirom na to da se u ovom trenutku u devet rudnika kopa ugalj (sedam u Federaciji BiH i dva u Republici Srpskoj).

Stručnjaci iz ove oblasti saglasni su da do 2050. godine treba da dođe do određenih korekcija kada je u pitanju napredak BiH ka zelenoj tranziciji, ali da je rizično i neodgovorno prognozirati da će se do tada pripremiti neophodni kapaciteti koji bez problema mogu zamijeniti postojeće rudnike i termoelektrane.

Edhem Bičakčić, predsjednik Regionalnog komiteta Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme (SEERC) i stručnjak za energetiku, za Nezavisne novine podsjeća i da će od 2026. godine BiH biti u obavezi da plaća taksu na emisiju ugljendioksida (CO2).

- To će biti još izraženije pitanje ukoliko se do tada otvore pregovori o priključivanju EU. Naravno, kako ste i rekli, tu je nacionalni klimatski plan koji je postavila Evropa da do 2050. godine nema proizvodnje uglja. To je za BiH veliki izazov i težak zadatak, jer se trenutno struja u Federaciji BiH i Republici Srpskoj proizvodi preko 50 odsto iz kapaciteta na ugalj - navodi Bičakčić.

Prema njegovom mišljenju, BiH do predviđenog roka mora pronaći zamjenske kapacitete u proizvodnji struje, ali je još bitnije od toga da se u tom procesu ne dovede u pitanje stabilnost elektroenergetskog sistema, koji, napominje, ne može opstati isključivo na solarni pogon i vjetar, iako za njih imamo potencijale.

- Trebalo bi da istaknemo zahtjeve prema energetskoj zajednici, da nam omoguće da i iza 2050. godine dio postojećih kapaciteta ostane u pogonu jer oni sada se koriste i za grijanje - smatra Bičakčić.

U Republici Srpskoj gotovo dvije trećine električne energije proizvode se u termoelektranama Ugljevik i Gacko. Iz oba preduzeća kažu da je previše optimistično razmišljati da će se u narednih 26 godina uspjeti stvoriti zamjenski kapaciteti za ove industrijske gigante.

- Mislim da ćemo mi teško napraviti takve zamjenske kapacitete da zamijenimo TE do 2050. godine - rekao je za Nezavisne Diko Cvijetinović, direktor RiTE Ugljevik.

Njegov kolega iz gatačkog preduzeća, Maksim Skoko, smatra da u iduće dvije i po decenije može doći do određenih korekcija koje idu ka Zelenoj agendi, te da u smislu toga treba da dođe do smanjenja upotrebe fosilnih goriva na bazi uglja.

- Da li je dovoljno da se do 2050. godine pripremi sve što se treba pripremiti u ovom momentu je teško reći. Ali sam siguran da do tada nije realno da dođe do potpune zelene tranzicije kako se to pominje. Smatram da bi taj period trebalo da bude produžen iza toga, svakako ne prije toga - poručio je Skoko za Nezavisne.

Shodno ovoj temi treba napomenuti da se već godinama govori da je gatački ugljani basen u problemima jer nema kvalitetnog uglja, a podsjećanja radi, iz godine u godinu se produžava i životni vijek postojeće Termoelektrane koja je startovala s radom početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Toga su očigledno svjesni i nadležni u Srpskoj, pa je prije nekoliko dana ponovo u fokus vraćena priča o izgradnji termoelektrane Gacko 2, za koju je, prema riječima premijera Radovana Viškovića, raspisan tender i očekuje se izbor institucije ili projektnog biroa koji će uraditi neophodnu dokumentaciju.

Što se tiče Federacije BiH, komentar na ovu temu Nezavisne su uspjele dobiti od Isa Delibašića, direktora Rudnika mrkog uglja (RMU) Kakanj, koji je poručio da na osnovu geoloških istraživanja uglja, koje je sprovodilo ovo preduzeće, oni imaju mogućnost da eksploataciju uglja, a samim tim i zapošljavanje radnika, obavljaju najmanje do 2050. godine.

- Svi naši planovi, naša budućnost je vezana za planove našeg vladajućeg društva, odnosno vlasnika Elektroprivrede BiH i Termoelektrane Kakanj, kao našeg najvažnijeg kupca - pojasnio je Delibašić.

Ali, rudnici u Federaciji BiH u ovom trenutku imaju mnogo veće probleme nego što je prelazak na Zelenu agendu.

Naime, rudari u RMU Zenica u štrajku su od srijede zbog neisplaćenih plata, što se dešavalo i prošle godine. Loše vijesti stigle su i iz RMU Banovići, odakle je saopšteno da je u 2023. godini ostvaren gubitak od preko 24 mil KM.

Govoreći o ovoj temi, Sejfudin Vrabac, profesor emeritus Univerziteta u Tuzli, ističe da je za BiH bolje da se osloni na resurse koje ima sve dok ih ima.

- Ja sam zato da se maksimalno iskoriste rezerve uglja koje imamo jer je to sigurna energija, koju i izvozimo. Naravno, moramo iskoristiti i Sunčevu i energiju vjetra, ali ovo je ono što imamo sigurno. Jer, pazite, ako bismo išli tako brzo u te tranzicije, a ne uspijemo da završimo, mogli bismo se dovesti u situaciju da u nekom kritičnom periodu ostanemo bez energenata - pojašnjava Vrabac za Nezavisne novine.

On napominje da svaka od termoelektrana u BiH sigurno može smanjiti upotrebu spornih čestica poput ugljendioksida i nesmetano raditi.

- Mi, na primjer, u Stanarima i rudniku Kreka imamo samo oko jedan odsto CO2, jer se radi o čistijem uglju. To se može uraditi u svim rudnicima - zaključio je Vrabac.

Srbija je nepovratno pokrenula proces "zelene tranzicije", ali kako je kazala Dubravka Đedović Handanović, ministarka rudarstva i energetike Srbije, termoelektrane neće biti zatvorene preko noći jer bi to ugrozilo snabdijevanje privrede, te građana, i dovelo državu u energetsku zavisnost.

- Uspeli smo da pokrenemo nepovratan proces zelene tranzicije u našoj zemlji. Moramo odgovorno to da radimo i budemo svesni ograničenja i polazne pozicije, koja je ipak nezahvalna po pitanju našeg energetskog miksa, jer se više od 60 odsto oslanjamo na energiju iz uglja - navela je Handanović.