Aleksandar Mastilović, međunarodni stručnjak za telekomunikacije - Vještačka inteligencija nas tjera na razbuđivanje i doživotno učenje

U sistemu kakav je u BiH, gdje kasnimo sa brojim digitalnim transformacijama, neminovnost nalaže da se procesi prilagođavanja odvijaju istovremeno, što slabije upućenima djeluje kao komplikovana i zahtjevna reforma, dok tradicionalno stare navike teško odbacujemo.

Ipak, digitalni bauk, je mnogo jednostavniji, mada istini za volju, softveri koji pokreću sve te mašine jesu sve složeniji, a neki programi su već programirani za samostalno učenje.

U scenarije gdje se mašine uzdižu iznad ljudi pa im se čak i suprotstavljaju, Aleksandar Mastilović, priznati međunarodni stručnjak za telekomunikacije, kaže da je ipak teško vjerovati. Ali sigurno je da nas vještačka inteligencija tjera da zaboravimo na karijernu uspavanost i da cjeloživotno učenje postaje nužnost.

Mastilović ima interdisciplinarno iskustvo u planiranju i implementaciji mobilnih mrežnih sistema, u analizama tržišta telekomunikacija i njihove regulacije, razvoju pametnih gradova, digitalne transformacije u javnoj upravi i privredi, sa ličnom misijom smanjivanja jaza između akademije i centara razvoja i inovacija, na jednoj, i tržišta, na drugoj strani.

Rođeni je Sarajlija, a trenutno radi kao konsultant za različite međunarodne institucije, među kojima i UNDP, ITU, GIZ, USAID, EBRD, G20 Economic Alliance, Svjetski forum investicionih anđela - WBAF, te kao stalni konsultant za strateško planiranje i razvoj poslovanja Centra za digitalnu transformaciju Privredne komore Srbije u Beogradu.

U periodu 2017-2020. bio je imenovan za direktora Departmana za telekomunikacije u Regulatornoj agenciji BiH gdje je značajno doprinio uvođenju 4G mreže u BiH, digitalizaciji zemaljske TV difuzije i presudno doprinio potpisivanju regionalnog sporazuma za Zapadni Balkan za ukidanje rominga.

Kako u intervjuu za eKapiju navodi, tri su glavne metrike uspješnosti digitalizacije i digitalne transformacije, a ogledaju se u unapređenju efikasnosti u vremenskom domenu, smanjenju troškova poslovnih operacija u finansijskom domenu i povećanju transparentnosti što doprinosi demokratizaciji i širem uključivanju zaposlenih ili javnosti u analizu podataka i pronalasku novih vrijednosti u njima.

O uvođenju 5G mreže kaže nam da je osnovno pitanje u tom procesu jeste kome je takva infrastruktura potrebna, jer će ona dodatno poskupiti telekomunikacione usluge, a fizička lica niti trebaju više i brže, niti su spremna da skuplje plaćaju ove usluge.

- Brzina digitalizacije u različitim privrednim sektorima, ali i izvan privrede u recimo javnoj upravi, prvenstveno zavisi od razumjevanje menadžmenta, koji donosi strateške odluke, kakve benefite tehnologije mogu da donesu u smislu optimizacije poslovnih procesa i proizvodnje, odnosno administrativnih operacija u javnom sektoru, a najprije smanjenje troškova poslovnih operacija, značajna ubrazanja i konačno unaprjeđenje korisničkog iskustva njihovih klijenata.

Ti benefiti nisu samo usmjereni prema korisnicima usluga, oni su vidljivi i iz pozicije zaposlenih u preduzećima i organima uprave na način da će tehnologije preuzeti na sebe uglavnom dosadne, repetitivne i nekreativne poslove koji troše dosta vremena i energije i ne doprinose personalnom karijernom razvoju zaposlenih. To su npr. aktivnosti u kojima prepisujemo i prekucavamo dokumente ili njihove dijelove sa papira u baze podataka, odnosno iz jednih baza u druge, zašto više zaposlenih potroši dane, dok mašine to mnogu uraditi bez grešaka u svega nekoliko sekundi.

Generalno gledajući, a odnosi se i na privredu i na javnu upravu, glavne 3 metrike uspješnosti digitalizacije i digitalne transformacije ogledaju se u unapređenju efikasnosti u vremenskom domenu, smanjenju troškova poslovnih operacija u finansijskom domenu i povećanju transparentnosti što doprinosi demokratizaciji i širem uključivanju zaposlenih ili javnosti u analizu podataka i pronalasku novih vrijednosti u njima.

- Lično, ne vjerujem u takav apokaliptičan scenario. Zavisno od jednog do drugog radnog mjesta i tipa vještina, kojima danas ekskluzivno raspolažu ljudi, tehnologije generalno, pa i vještačka inteligencija će negdje biti komplement – nadopuna ljudima, a negdje suplement – negdje će nas zaista i zamjeniti. Međutim, pojavom novih tehnologija pojaviće se i nova radna mjesta sa potpuno novim opisima i zahtjevima što će opet uticati na reformu u sferi obrazovanja i pripreme radne snage na nove okolnosti i potrebama za potpuno novim znanjima i vještinama. Od pojave Google-a i dostupnosti informacija online, sve je manje na cijeni čisto zapamćivanje podataka na čemu je obrazovni sistem do 2000-tih insistirao, dok se sve više fokus prebacuje ka sintezi i kreativnosti, sve ono što je sadržano u terminu inovacije. Ljudi i dalje imaju ekskluzivitet na inovacije i kreativnost, dok vještačka inteligencija sama teško kreira prave inovacije, praktično nemoguće.

Radi slikovitosti, ChatGPT ne može kreirati svoj unaprijeđeni klon ali zato savršeno barata svim znanjima kojima je trenirana, a to je cijeli Internet i više od toga. Na bazi sličnosti i onoga što mi zadamo kao zadatak, on ukršta i spaja ono što već ima u svojoj "memoriji", ali kada bi išli dublje u analizu onoga što nam ChatGPT daje kao odgovore, sve je to i dalje samo kombinatorika nad svim onim što je ljudska civilizacije stvorila kroz vijekove. Možda nekada u budućnosti, sa pojavom kvantnih kompjutera i višemilionskom ubrzanju matematičkih kalkulacija na čipovima, se to promjeni i možda vještačka inteligencije dostigne tačku singurlarnosti koja označava trenutak da je njen kapacitet inteligencije prevazišao ljudski, ali možemo reći da je to u ovom trenutku razvoja malo vjerovatno iz objektivnih ograničenja.

- Praktično je neobjašnjivo zašto je taj proces u BiH toliko spor. Elektronski kvalifikovani potpis je prisutan u BiH već nekoliko godina, kada je jedna komercijalna kompanija počela da pruža usluge u tom domenu, kasnije su se pridružili i drugi registrovani ovjerioci potpisa i identiteta UIO, IDDEEA i BH Pošta na državnom nivou i jedno ministarstvo Republike Srpske, koje još nije registrovani ovjerilac u Kancelariji pri Ministarstvu komunikacije i transporta BiH. Zakone u ovoj sferi imamo još od 2006. godine kako na nivou BiH tako i entiteta, pa je netačno šta se često može čuti u javnom prostoru i konferencijama, da nismo imali zakone i nismo mogli ići u implementaciju – nismo imali izmjene i dopune drugih povezanih zakona koje uslovljavaju upravu da primjenjuje elektronsko poslovanje, a prije svega Zakona o upravnom postupku i pratećih podzakonskih pravilnika i uredbi o kancelarijskom poslovanju na nivou institucija BiH i entiteta, ali i te izmjene su izvršene 2022. godine.

Sada uprava prepoznaje elektronsku korespodenciju i vođenje postupaka u elektronskoj formi uključujući i podnošenje zahtjeva koji je potpisan elektronski i kao takav poslat na protokol ili pisarnicu organa uprave. Mislim da je neophodno pristupiti izradi nekog strateškog okvira, bez politizacije ako je to uopšte moguće u BiH na platformi objektivnog i zajedničkog interesa svih aktera, u domenu šta je to državna ili entitetska nadležnost i koji servisi se pružaju na kojem nivou. Svaki nivo vlasti može i treba kreirati one elektronske usluge iz svog domena, a portal e-građanin i e-preduzeća će ih sve objediniti da korisnik, bio fizičko ili pravno lice, ima sve svoje usluge na jednom mjestu. Naravno, ti portali i servisi i sve ono što generišu organi uprave moraju biti u skladu sa nekim okvirom interoperbilnošću, koji garantuje da se ti podaci neometano mogu razmjenjvati po službenoj dužnosti, a neke od službenih registara i evidencija u elektronskom obliku učiniti i javno dostupnim.

Kao primjer recimo IDDEEA je otvorila registar kazni tako da svaki građanin može da provjeri da li ima neplaćenih saobraćajnih kazni i prije odlaska na registraciju vozila, a samim tim provjeri i eventualna dugovanja prema državi. Nažalost, takvu opciju recimo nemamo za fizička lica za provjeru poreskih dugovanja ili dobijanja uvjerenja da nemamo poreski dug, a koji nam opet traže mnoge druge institucije u postupcima rješevanja naših zahtjeva ili npr. u procesu osnivanje pravnog lica. Interoperabilnost i razmjena podataka između institucija horizontalno i nivoa vlasti u BiH vertikalno ne smije biti problem – EU direktiva nas obavezuje da te razmjene moramo biti spremni raditi i prekogranično sa drugim državama kao dio obaveza na EU putu. Npr. bilo bi dobro da uvažimo činjenicu da dosta građana BiH ima dvojna državljanstva sa komšijskim državama i da obezbjedimo takvu razmjenu podataka kao neki pilot projekat verifikacije usklađenosti sa principima interoperabilnosti..

- Mislim da tek unazad godinu dana mikro, mala i srednja preduzeća u BiH su postala svjesna benefita ali i neophodnosti digitalizacije i napredne automatizacije. Globalna konkurencija je sve oštrija i ti procesi se ne mogu ignorisati i ostati konkurentan. Naravno, često tu nedostaje i znanja i razumjevanja šta treba raditi i šta treba raditi prvo. Sigurno proces ne počinje od primjene vještačke inteligencije, ako prethodno nemamo digitalizovane poslovne podatke koji bi se koristili za trening algoritama vještačke inteligencije. Neka vrsta strateškog pristupa je obavezna za svaku pojedinačnu kompaniju, prilagođena njenim stvarnim potrebama, prilikama za unaprijeđenje, ali i finansijskim mogućnosti. Neke kompanije će biti brže, neke sporije, ali konsenzus je da se u ovaj proces mora ući makar i sa najmanjim koracima. Osim dijela koji će uraditi privreda, treba gledati i širi kontekst o kojem sam govorio iznad, a to je da će brzina digitalne transformacije privrede u mnogome zavisiti od brzine sveobuhvatne digitalne transformacije društva, onoga što uradi javna uprava ali i sami građani, zaposleni u privrednim subjektima u BiH.

eKapija: Objasnite nam ukratko princip izdavanja elektronskog novca, budući da je to aktuelna tema u RS ovih dana. Zašto bi neko konvertovao gotovinu za kupovinu elektronskog novca, šta je suština, veća bezbjednost, lakše rukovanje novcem? Kako generalno ocjenjujete tržište BiH sa tog aspekta?

- Generalno, iako je pokrenuta incijativa da se ideja elektronskog novca realizuje u Republici Srpskoj, sam koncept i nije tako nepoznat. Mi i danas imamo primjere kada konvertujemo novac u neki oblik kredita – pa recimo prepaid mobilni računi je neka vrsta konverzije konvencionalnog novca u elektronsku vrijednost samo što nju priznaje telekom čiji je neko korisnik. Isti primjeri su i neke aplikacije za kupovinu ili plaćanje parkinga, tu ostaje samo pitanje da li na taj način fizička i pravna lica "kreditiraju" izdavaoca elektronskog novca, a ostaje i da se vidi da li će se moći praktično uspostaviti njegova univerzalna dostupnost što znači da kredit za prepaid mobitel neće biti namjenjen samo za plaćanje razgovora i telekomunikacionih usluga, nego i za kupovinu i druga plaćanja i platni promet generalno. Država svakako ima namjeru da registruje i prati izdavaoce elektronskog novca i da se u tu oblast uvede neki red, da se vrijednost koja je deponovana u elektronski novac ne izgubi ili da korisnici ne ostanu bez pristupa tom novcu ako kompanija izdavalac prestane sa radom. Ideja za rješenje će sigurno pratiti ideju reosiguranja depozita kod komercijalnih banaka do nekog iznosa kako to bude zakonom uređeno.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

U sferi finansija, osim napredne ideje o digitalnom novcu, podsjetio bi da postoji dosta prostora da se u ovoj sferi urade i neke jednostavnije akcije, kao što je digitalizacija fiskalnog sistema, ali i uvođenja sistema kao što je u Srbiji SEF – Sistem elektronskih faktura sa automatizovanim dospjećem na naplatu bez potrebe za tužbama i opterećivanju sudskog sistema jednostavnim privrednim sporovima. Praktično, SEF znači da je izdata i elektronski potpisana faktura validna isprava koja dospjeva na datum koji je naznačen i kao takva vjerodostojna isprava može se koristiti momentalno kao instrument prinudne naplate potraživanja. Zaista, to značajno može promjeniti način na koji "diše" finansijski i bankarski sektor, pa indirektno i pravosuđe, koje je preopterećeno sporovima male vrijednosti. Samo u Kantonu Sarajevo npr. postoji nekoliko miliona tužbi male vrijednosti ispod 1.000 KM, a najčešće ispod 100 KM komunalnih potraživanja za dugovanja, a taj proces bi mogao biti praktično automatizovan uvođenjem informacionih digitalnih sistema kao SEF.

eKapija: I kao osnovni preduslov većim i zahtjevnijim digitalnim procesima podrazumijeva se i razvoj bržih i jačih telekomunikacionih mreža. BiH je, nažalost, u uvođenju 5G mreže daleko ispod EU prosjeka. Kasnimo, a recite nam, šta treba da radimo da bismo se barem približili zapadnim standardima, i posljednično kako da uvedemo bežične mreže i u ruralna područja, ako već želimo da nam sela ne ostanu prazna?

- Ako hoćemo da se kao društvo digitalizujemo i digitalno transformišemo i da u jednom trenutno to bude dominantan ili jedini način poslovanja, onda moramo na drugoj strani imati dovoljno pouzdanu i stabilnu telekomunikacionu infrastrukturu koja pruža stabilan i neprekidan pristup Internetu. I tu onda dolazimo do odgovora na ovo pitanje oko razvoja mobilnih mreža u BiH ali i optičke infrastrukture.

Obzirom da je BiH kasno ušla u instalaciju 4G mreža u smislu izgradnje javne telekomunikacione infrastrukture, za očekivati je da telekomi imaju račun koliko vremena je potrebno za povrat investicije da bi se moglo onda planirati investicija u nova rješenja kao što je 5G. Osim toga, nije 5G tako brzo ušao ni i mnoge druge zemlje osim najrazvijenijih, ako i ima instalacija onda su to uglavnom u glavnim i najvećim gradovima u užem centru, što više djeluje kao marketing nego suštinska izgradnja nove brze mobilne infrastrukture. Pitanje koje se postavlja kome je takva infrastruktura potrebna, jer će ona dodatno poskupiti telekomunikacione usluge, a fizička lica niti trebaju niti više i brže, niti su spremni to više plaćati. Ideja se krije u nekim novim servisima i korisnicima u sklopu npr. pametnih gradova, pametnih fabrika i dr. i onda bi telekomima takvi korisnici bili i najvažniji klijenti umjesto poslovnog modela gdje su fizički korisnici bili dominantni.

- I sreće, ali postoje i objektivni razlozi. Prosto, BiH je u ranoj fazi digitalizacije i digitalne transformacije o čemu smo već govorili, kako u domenu privrede tako i javne uprave. Nisam siguran ni šta bi to mogli biti napadnuto. Naravno, ima primjera napada koji su se osjetili u BiH i regiji, a dva incidenta su možda i posebno ostala zapamćena u BiH, prvi je curenje podataka iz matičnih knjiga u Opštini Centar u Sarajevu, a onda ransomware napad na Parlamentarnu skupštinu BiH čini mi se oba incidenta su iz 2022. godine.

Da iskoristim priliku i za brzu edukaciju, ono osnovno što moramo znati oko metoda napada, a to su situacije kada nam dođe e-mail ili poruka koja nas pozove da kliknemo na link na kojem se nalazi instalacioni fajl nekog virusa ili drugog alata koji se onda instalira na radnu stanicu ili mobilni uređaj. Zbog toga je važno raditi na obrazovanju i digitalnoj pismenosti što šire populacije, a posebno ljudi zaposlenih u privredi u granama povišenog rizika od napada u sektorima finansija, bankarskom sektoru i sektoru energetike i sektorima koji imaju dodira sa kritičnom infrastrukturom, a posebno zaposlenih u organima uprave koji barataju sa osjetljivim i tajnim podacima i podacima o ličnosti.

- Ti projekti su uglavnom širokog raspona primjena digitalnih rješenja, od digitalne transformacije javne uprave i mikro-malih-srednjih preduzeća, do naprednih sistema pametnih gradova i primjene vještačke inteligencije. U posljednje vrijeme sam se odmakao od svoje primarne sfere telekomunikacija, a ponajviše jer je neophodno razviti pomenute primjene i servise koji će onda nadalje biti dio poslovnog modela koji donosi isplativost investicija u infrastrukturu. Važno je naglasiti da je vrlo teško reći šta je od svega pobrojanog važnije, gledajući širu sliku mislim da će svi ti procesi ići paralelno i iterativno se dopunjavati.

- Mislim da je javnosti prezentovano samo šta sve može vještačka inteligencija, ali ne i kako radi i koja su joj ograničenja, što je onda podstaknulo strah od nepoznatog i razvoj nove iteracije teorija zavjere. U suštini, vještačka inteligencija je napredni statistički model baziran na velikoj količini podataka kojima se trenira. Šta ona u suštini radi?

Proračunava u svojoj bazi znanja šta je najvjerovatniji odgovor u odnosu na naše pitanje. Ovo naravno nije stručno gledajući korektno, ali dovoljno da šira javnost dobije sliku šta je nova tehnologija koja je naglo ušla u našu svakodnevnicu pojavom ChatGPT u novembru 2022. godine. Naravno, inžinjeri još iz perioda Drugog svjetskog rata počeli su raditi na naprednim sistemima automatizacije i samoregulacije što odgovora onome što danas zovemo vještačka inteligencija.

Što se tiče etike, kao i svaka druga tehnologija, možemo je iskoristiti za dobrobit ili zloupotrijebiti. Električna energija može da ubije, ali uglavnom nam je promjenila život u 20. vijeku i sa tim benefitima živimo i danas. Još ekstremniji primjer je atomska energija, možemo napraviti ekološki prihvatljive elektrane ili oružje. Isto je i sa vještačkom inteligencijom i tu će svakako biti potrebno da se razvije zakonski i regulatorni okvir da povučemo granicu šta je to dozvoljeno a šta nije. Za primjer, vještačka inteligencija može da bude korišćena za kreiranje sajber napada a to svakako nije nešto što smijemo dozvoliti.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------