Bez prerade nema ni zarade za mlekare - Proizvodnja sira i kajmaka rešenje za niske otkupne cene

Mlekarstvo u Srbiji ima dugu tradiciju. Proizvođači mleka suočavaju se sa brojnim preprekama u radu, ponajviše sa niskom otkupnom cenom mleka i sa kašnjenjem u isplati. Stoga se javlja jasna smernica - ne treba proizvođači da odustaju od proizvodnje mleka, nego da krenu sa preradom u beli sir ili kajmak.

Proizvodnja mleka u Srbiji je jedna od najznačajnijih poljoprivrednih grana. U Srbiji potrošnja mleka po glavi stanovnika iznosi otprilike 180 do 200 litara godišnje, dok je u Finskoj 300 litara po glavi stanovnika, a u Danskoj iznosi godišnje 900 litara. Potencijal za veću potrošnju mleka i mlečnih prerađevina postoji u Srbiji, ali tako niska potrošnja rezultat je pada standarda velikog broja građana, a samim tim i pad broja krava.

Veliki broj proizvođača napustio je proizvodnju mleka zbog niske otkupne cene. Više se stimulišu veliki proizvođači mleka, dok mali trpe gubitke i često zbog raznoraznih kriterijuma ne uspevaju da ispune uslove. Pored toga, prisutna je i nedovoljna zainteresovanost lokalnih i državnih organa za čestu komunikaciju sa poljoprivrednicima. Proizvođači mleka koji imaju do deset grla krava zaslužuju svu pažnju i kroz sagledavanje celokupne situacije mora im se pomoći. Mali proizvođači mleka treba da se udružuju i da na tržištu umesto sirovog mleka prodaju finalni proizvod, kao što je beli sir i kajmak.

Znatan udeo u proizvodnji mleka ima veliki broj farmera koji ima manji broj grla krava, obično do deset krava, koji imaju volju i šansu da povećaju i unaprede svoju proizvodnju, ali ne postoje preduslovi kakvi postoje u zemljama u okruženju. Za unapređenje proizvodnje mleka neophodno je da se masovnije preduzmu adekvatne mere za poboljšanje rasnog sastava krava, stalno praćenje njihovog zdravstvenog stanja, ishrana i nega stoke, takođe i primena novih biotehnologija u proizvodnom procesu.

Danas je gotovo nemoguće da opstane veliki broj malih farmera u uslovima prekomernog uvoza i niske otkupne cene mleka. Malih farmera ima dosta u brdsko-planinskim područjima, kao i u ravničarskim, i njihovo zadržavanje u proizvodnji mleka može da doprinese da svaki region ima mlečni proizvod zaštićen geografskim poreklom. Pozitivan primer postoji za Homolje, malu geografska oblast u istočnoj Srbiji koja neguje višedecenijsku tradiciju proizvodnje poznatog homoljskog sira od kravljeg mleka, kao i homoljski sir od ovčijeg i kozijeg mleka sa zaštitom oznake geografskog porekla.

Mali proizvođači mleka izloženi su teškoćama u plasmanu sirovog mleka, često dobijaju nižu cenu i ostaju bez premije za mleko jer ne mogu svaki mesec da prodaju po hiljadu litara. Velike mlekare u budućnosti vršiće pritisak na farmere da povećaju proizvodnju sirovog mleka jer će nastaviti sa podizanjem iznosa minimalnih količina koje se mogu otkupiti od poljoprivrednika. Prognozira se da će u budućnosti doći do smanjenja broja malih mlekara i da će se izdvojiti one koje će kvalitetom mlečnih prerađevina moći da opstanu kako na domaćem, tako i na inostranom tržištu.

Mlekare će svoje povećanje proizvodnje vršiti u skladu sa potrebama tržišta i s porastom životnog standarda. Na tržištu su traženiji tradicionalni domaći proizvodi koji se proizvode u domaćinstvima - beli sir (tvrdi i meki) i kajmak. Ako se odluči za proizvodnju belog sira ili kajmaka, proizvođač mleka mora da ispuni sledeće uslove:

U budućnosti, ako se budu u velikom broju stvarala udruženja proizvođača mleka koja će se okrenuti preradi, Ministarstvo poljoprivrede trebalo bi da pomogne subvencijom i do 90%. Ako ne bude subvencionisanje opreme za male mlekare, biće potrebno organizovanje otkupne mreže sireva ili kajmaka koja je proizvedena u domaćoj radinosti.