ZAŠTO SE KAŽE: Obrati bostan?!

U drugom izdanju "Srpskog rječnika" Vuka Stefanovića Karadžića (1852), uz reč bostan stoji ova izreka: "Kako radi, obraće zelen bostan, tj, propašće." Ta ista izreka, samo u nešto drugačijem obliku, i uz drugu odrednicu (propasti) zabeležena je još u prvom izdanju rečnika (1818), ovaj put s obrazloženjem na nemačkom i latinskom: "obraćeš zelen bostan (du wirst nicht gut fahren, male succedet tibi)", što opet u suštini znači: "nećeš se dobro provesti" ili "ne piše ti se dobro".

Idiom obrati zelen bostan kod nas se često upotrebljava i bez odredbe zelen, pa se govori samo: obrati bostan, u istom značenju: "zlo proći, propasti", "nastradati".

Primera takve upotrebe ima dosta i u našoj govornoj praksi i u književnosti.

U Rečniku SANU navodi se ova potvrda iz dela Milovana Glišića: "Pa još ako uhvate da sam ja tome uzrok, onda sam ti obrao bostan."

I Dobrica Ćosić je u svojim delima koristio isti idiom, "obrao je zelen bostan" u značenju da neko nije uradio posao kako treba, slično baštovanu koji rano obere bostan. Kako se navodi, otuda i za čoveka koji propada kažemo 'obrao je bostan'".

Iz ovoga moglo se lako razviti značenje: "loše se provesti", "loše proći", "propasti", "stradati".