Mrkonjičanina Jugoslava Župića korona pogurala u novi "biznis" - Pre podne pravnik u domu zdravlja, popodne pivar

Koliko god da ćemo se svi 2020-2021. najviše sjećati vjerovatno po onoj pošasti od korone, taj prvi period je bio preloman za mnoge koji su baš tada odlučili da naprave neke nove poteze - u životu ili karijeri. Jugoslav Župić (43), rođeni Mrkonjičanin je baš u tom periodu svojoj pravničkoj karijeri odlučio da dopiše još jednu, zanatsku - pivarsku. Poslije 15 godina karijere pravnika u tamošnjem Domu zdravlja, on je osnovao dodatnu djelatnost, dijametralno suprotnu onome što je studirao, radio i čime se, uostalom, gotovo pola života bavio.

A sve je počelo od toga što je prije desetak godina čuo od prijatelja kako je u Beogradu negdje probao neko domaće pivo, kod čovjeka koji sam pravi to pivo.

- I pošto volim da pijem pivo, pomislio sam što ja ne bih napravio isto to. I onda sam krenuo da istražujem po internetu postupak, opremu, recepture i, negdje na proljeće 2016. godine, napravio sam svoje prvo pivo - i to 30 litara. S obzirom na to da moj brat Leonid u Mrkonjić Gradu drži pab, ljudi su imali gdje i da probaju to moje pivo. I komentari mojih drugara, a i potpuno nepoznatih ljudi bili su: "E ovo što radiš nije loše" - počinje Jugoslav svoju priču u razgovoru za eKapiju.

On se, naravno, u početku, pored recepture, dovijao i u vezi sa opremom. Za ozbiljnu profesionalnu pivarsku opremu bila su mu potrebna i ozbiljna sredstva, a ovo mu je, kako kaže ipak bio, a i još uvijek je, hobi.

- Ja nacrtam šta mi treba od opreme i nađem lokalce koji mi to naprave - lonce, crijeva, varionicu, fermentore. Varionicu mi je, recimo, napravila domaća firma iz Banjaluke, a fermentore firma iz Prnjavora. Obraćao sam se firmama da mi naprave nešto što nikada prije nisu, odnosno nisu za pivare. Time sam uštedio bar 30-50% sredstava umjesto nabavke kod sertifikovanih proizvođača opreme, recimo u Sloveniji, Hrvatskoj ili Srbiji. Tako sam učio u hodu i saznavao što mi od opreme treba, a ne da sam, grlom u jagode, uzeo neki kredit, kupio profesionalnu opremu, a sa njom ne znam ni da radim - kaže Jugoslav.

Tek kasnije je, dijelom i zahvaljujući subvencijama Mrkonjić Grada, kupio profesionalne fermentore i izobaričnu punilicu. Grad je, kako veli, prepoznao da je dobro da ima svoju mini pivaru. Kasnije je kao rezultat te saradnje nastao i prvi kraft festival u Mrkonjić Gradu, koji je već imao manifestacije ovog tipa - samo za rakiju i vino.

A Jugoslav, inače, zanat kuvanja piva ni od koga lično nije naučio jer, kako kaže, na internetu toliko ima informacija da čovjek, ako ga nešto zanima, samo treba da sjedne i da uči. I stalno da uči i da osvježava znanje.

I tako su Jugoslavljevo samouko napravljeno pivo, poslije skromne kućne i prijateljske degustacije, najprije američke vrste kraft piva, u Banjaluci i Mrkonjić Gradu, jer Jugoslav živi na relaciji ova dva grada, primijetili i gosti Centra za posjetioce u Peckoj. To se, kako kaže, desilo baš u jeku korone, kada su sela i uopšteno mjesta u prirodi dobila na glasu i onda se za njegovo pivo, da tako kažemo, malo više pročulo. I Jugoslav nije imao kud - u 2021. godini postaje i privatni preduzetnik.

- Morao samo to tada da dignem na viši nivo, da to papirološki pokrijem i osnovao sam dodatnu djelatnost - dodaje Jugo, kako ga poznanici zovu.

Međutim, osnivanje firme i veći zahtjevi nisu promijenili mnogo toga u količinama koje Jugo proizvede jer on to i dalje sve radi sam. Uz poneku pomoć braće, porodice i prijatelja kada se desi neki sajam kraft piva.

- Pošto radim u Domu zdravlja u Mrkonjić Gradu, gdje mi je inače i pivara u staroj porodičnoj kući, ja tokom nedjelje svaki ili svaki drugi dan putujem na relaciji Mrkonjić Grad - Banjaluka. Tamo mi živi i radi supruga sa naše troje djece. Kad ona radi, ja čuvam djecu, a kad dođe, ja trčim za Mrkonjić pravac u pivaru, gdje uvijek ima posla - dodaje on u trenutku kada je, usred intervjua za eKapiju, najmlađem od troje djece - četvorogodišnjem Lavu zatrebalo malo pažnje.

Na pomoć djece - s obzirom na to da imaju tek 11 godina (Maša), 8 (Rastko) i 4 (Lav), još ne može da računa, ali se pomalo uključuju u to kad borave u Mrkonjiću. Njihove školske obaveze ih ipak vezuju za Banjaluku.

- Najvažnije je što u svemu tome imam podršku supruge Bojane i što nekako balansiramo porodične i ove nove poslovne obaveze jer je, prije svega, porodica na prvom mjestu - ističe Jugoslav.

Upravo zato Jugo i nema velike ciljeve u vezi sa njegovim zanatskim pivom, koje je inače nedavno privuklo pažnju turističke zajednice, ali o tome ćemo poslije.

- Ja trenutno mjesečno mogu da proizvedem do 700 litara piva. I to je solidna količina za kućno kraft pivarstvo, a sigurno da su kod većih proizvođača ove cifre i mnogo veće - dodaje naš sagovornik.

Međutim, kroz godine učenja i brušenja ovog zanata Jugoslav je došao do recepture koja je izgleda pogodila ukus konzumenata, a koja zahtijeva da pivo nakon kuvanja mora da odleži 40-ak dana. Neki, kako on kaže, to drže mnogo kraće, međutim njegovo je mišljenje da se tako ljepše slože arome.

- Sigurno da bih većim ulaganjima ili većom angažovanošću mogao da proizvedem i više, ali ona bi porodica trpjela, a to mi nije cilj. Cilj mi je da ovo pivo bude neka lokalna priča, bar u ovom trenutku i da se nalazi u ponudi onih koji znaju da cijene zanatski proizvedene stvari, nešto što ima lični pečat i po čemu će Mrkonjić Grad možda biti poznat - priznaje Jugoslav.

Poznat, kako veli, baš kao i kosa za košenje trave "varcarka", zaštitni znak ovog grada u kojem se proizvodi već vijekovima, koja je dobila ime po Varcar Vakufu, nekadašnjem nazivu Mrkonjić Grada.

- I tako je nastalo i prvo zanatsko mrkonjičko pivo Varcar. Ono se zasad i može naći samo u lokalu, u kafeu Time mog brata u Mrkonjić Gradu i u Centru za posjetioce u Peckoj i nešto malo se proda preko ličnih kontakata. Ne izvozi se nigdje, a ni ne očekujem da će to nekada biti velika proizvodnja, ali bih volio da mi jednog dana ovo postane osnovna djelatnost. Cilj mi je da mi hobi, odnosno posao koji volim, postane osnovni posao - priznaje Jugo.

Da je sada ponovo na kraju srednje škole, vjerovatno bi upisao nešto blisko ovom svom hobiju, kaže. Nešto poput tehnološkog ili poljoprivrednog fakulteta, ali svakako mu njegovo osnovno zanimanje i te kako koristi i u pivarstvu. Sve ugovore, fakture, poreze, administrativne stvari radi sam. S obzirom na to da mu proizvodnja nije velika, on to još nekako uz razumijevanje porodice i zajednički balans i postiže.

Međutim, čak i kad Jugo ne traži nove poslove, jer poznaje i svoje mogućnosti i mogućnosti pivare, njega drugi nađu. Uostalo, vazda bilo da se za dobar glas daleko čuje.

- Baš tamo u tom Visitors centru u Peckoj su za moje pivo čuli iz Turističke organizacije Ribnik i poželjeli da napravim pivo koje će im pomoći u stvaranju brenda Crna kraljica. To pivo je trebalo da bude tamno pivo, a ja prije toga i nisam imao završenu do kraja recepturu za neko tamno pivo. Sve sam imao nešto dopola završeno. A to pivo je trebalo da ima i neki lokalni sastojak iz Ribnika. A u kanjonu u Ribniku ima dosta trnjine i dosjetio sam se da bi ta trnjina mogla da se doda mom novom, crnom pivu. I Turistička organizacija iz Ribnika je angažovala žene iz tog kraja da beru trnjinu za ovo novo pivo, koje se zove Crna kraljica i koje se trenutno može naći samo kod njih - otkriva Jugoslav kako je došlo do saradnje sa Ribnikom.

On dobija i pozive za razne festivale zanatskog, kraft piva, pa se njegova skromna proizvodnja lako proda.