Crna Gora za razvoj seoskog turizma ima veće potencijale od Austrije - Što su katuni jednostavniji, to su privlačniji turistima

Imamo nacionalne parkove, planine koje su raj za outdoor entuzijaste, seoska domaćinstva koja su u neposrednoj blizini i katune - značajno kulturno nasljeđe koje je potpuno na marginama a trebalo bi biti u centru naše turističke ponude. Ova dva sektora - avanturistički i seoski turizam - su komplementarna, i dodaju vrijednost jedan drugom, kaže za Pobjedu direktorka Regionalne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije Jelena Krivčević.

Kada su u pitanju katuni i seoski turizam koji nude tradicionalnu gradnju, prirodne atrakcije, hranu koju proizvode, eksperti tvrde da imamo veće potencijale od Austrije, koja ima ogromne prihode od ovog vida turizma.

- Austrijski eksperti tvrde da su naši potencijali veći od njihovih. Pa ako neko ne vjeruje da mi možemo uraditi isto što Austrija, neka pogleda šta se dešava na polju seoskog turizma u susjednoj Srbiji, koja je od nas daleko odmakla. Definitivno vjerujem da možemo napraviti "bum" i velika je šteta što to već nijesmo uradili - kaže Krivčević.

Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije, pored niza projekata čiji su rezultati podrška proizvođačima hrane ("Najbolje sa naših planina"), pješačke i biciklističke staze, mušičarski reviri, uređene stijene za penjanje, kulturne rute, centri za posjetioce, razne publikacije… učinila je mnogo posljednjih 10 godina da priča o seoskom turizmu na ovom području postane stvarnost.

- Prvi koraci su bili teški. Naši ljudi u selima nijesu bili sigurni u svoju ponudu gostima. Mislili su da treba da imaju uslove kao hotel Bianca da bi bili konkurentni. I rijetki među njima su uviđali prednosti tradicionalnog stila gradnje ili namještanja kuća. Zato nam je bilo važno da na samom početku pronađemo porodice koje već vjeruju da imaju šta da ponude i koje imaju energiju da utabaju put ostalima - kazala je Krivčević.

Prvi gosti su, napominje, počeli dolaziti nakon što su završili prvi katunski put na potezu od Čakora do Hajle.

- Nakon što smo pustili u funkciju sajt i uradili promotivne materijale, počeli su da stižu upiti, uglavnom iz Evrope. Malo nas je to uplašilo, jer nas je brinulo da li će nedostatak infrastrukture i donekle primitivni uslovi odbiti goste, pa smo im pisali imejlove da im objasnimo šta da očekuju. Što smo im više približavali, iz našeg ugla, ograničenost uslova, to su oni bivali zainteresovaniji - objašnjava Krivčević.

A onda kada su prvi gosti otišli zadovoljni, sve je bilo mnogo lakše.

- Posebnu zahvalnost dugujemo turističkim agencijama koje nude katunske pakete i odrađuju veliki posao u smislu i promocije i komunikacije sa gostima, za šta naše katunske porodice često nemaju dovoljno kapaciteta. Zanimljivo je da su sve te agencije domaće, ali su vlasnici uglavnom ljudi sa Zapada, koji su lakše i brže od naših ljudi shvatili posebnost katuna i bili dovoljno hrabri da iskoče iz "mainstream" okvira i zagaze u nešto - navodi sagovornica Pobjede.

Napominje da su gosti najčešće iz Evropske unije, a dolazili su i gosti iz SAD.

- Nema nekog prepoznatljivog trenda u smislu koliko dugo ostanu, broj dana varira. Neko dođe samo na obrok, neko na par dana, neko na nedjelju. Ono što ih impresionira je ta autentičnost, te prirodna gostoprimljivost utemeljena u našoj tradiciji - priča Krivčević.

Turisti hranu na katunima vole i stalno je komentarišu.

- Dolaze obično porodice. Vole da vide put koji hrana prođe od bašte do stola, a u ovim domaćinstvima to tako lako mogu da vide, čak i da sami uberu šta treba za obrok. To je trend u razvijenim i urbanim zemljama, koji se pandemijom dodatno pojačao, koji mi kao zemlja sa odličnim resursima u tom smislu treba da iskoristimo - tvrdi Krivčević, koja je ubijeđena je seoski turizam budućnost Crne Gore i da time možemo da "oživimo" sjever bolje nego poljoprivredom.

- Naša poljoprivreda nije dovoljno razvijena da bi bila konkurentna zemljama u okruženju. Ali su naši proizvodi uglavnom jako konkurentni, jer se proizvodi u malom obimu i rijetko se koriste moderne agro-tehnološke mjere. Cjenovno oni nikada neće biti konkurentni u supermarketu, ali prodajom kroz seoski turizam, mala gazdinstva dobiju najbolju cijenu za svoj proizvod - tvrdi Krivčević, koja bi voljela da se takvi proizvodi nađu i u našim restoranima na primorju.

- No, to je na dužem štapu i logistički kompleksno pitanje. Ono što je jednostavnije je da se otpočne djelatnost seoskog turizma - tvrdi Krivčević i objašnjava da je izgradnja kupatila najveća investicija.

- Na katunu nema ni vodovoda, ni kanalizacije, ni struje. Potrebno je da se improvizuje, dograđuje, kopaju septičke jame i slično. Dešava se da izgradnjom kupatila nastane zidana građevina uz katunsku kolibu, kojoj tu nije mjesto, jer narušava ambijentalnu cjelinu –- objašnjava Krivčević.

Podsjeća da već nekoliko godina postoje mjere podrške kod Ministarstva ekonomskog razvoja koje su korisne seoskim domaćinstvima.

- Međutim, ljudi u katunima su teško mogli doprijeti do tog novca zbog uslova da moraju biti registrovani za bavljenje seoskim turizmom. A da se registruju ne mogu jer ne ispunjavaju uslove za registraciju - nemaju kupatilo. Jedno vrzino kolo čiji je ishod to da nijesu istim tempom mogle da napreduju katunske porodice, koje imaju sijaset infrastrukturnih prepreka i posebnih izazova - kaže Krivčević.

Seoski turizam donosi, kako ističe Krivčević, ženama i mladima u ruralnim područjima mogućnost da zarade.

- Upravo ove dvije grupe imaju najveće benefite od sesokog turizma i to je izuzetno značajno za dugoročni ruralni razvoj. Zato bih voljela da vidim da svi činioci u društvu rade kao jedan, u istom pravcu i sa istim ciljem na umu - poručuje Krivčević.

Krajem prošle godine Regionalna agencija se obratili Ministarstvu kulture sa inicijativom da se katuni, kao vjekovna naša tradicija, stave pod zaštitu države kao nematerijalno kulturno nasljeđe, i inicijativa je na njihovo veliko zdovoljstvo i prihvaćena.

- Sada smo u pripremama da pokrenemo i međunarodno priznanje naših katuna kao značajne kulturne i poljoprivredne baštine. U ovome imamo podršku FAO/EBRD projekta, koji već par godina sa nama sarađuje na dobrobit naših seoskih domaćinstava. Jedna od njihovih tekućih aktivnosti je marketing studija na temu katunskog sira koja će nam pomoći da shvatimo na koji način ovaj kvalitetan proizvod da predstavimo tržištu - poručuje Krivčević.