Stanko Birucić pokušava da sačuva tradiciju nekada čuvenog izvoznog delikatesa kladovskog kavijara
Dva pregrađivanja Dunava, 1969. i 1984. godine, kada su građene hidroelektrane "Đerdap I" i "Đerdap II", potpuno su prekinula put morunama i jesetrama od Crnog mora do prirodnog mrestilišta u Đerdapskoj klisuri, što je dovelo do prestanka proizvodnje čuvenog kladovskog kavijara, delikatesa na čijem je izvozu Ribarsko gazdinstvo "Đerdap" u Kladovu decenijama izuzetno zarađivalo. Izvozilo se godišnje i po dve do tri tone kavijara, najviše u SAD. Procenjuje se da bi na tom tržištu i danas imao prođu, i to po ceni od 2.000 USD za kilogram.
Gotovo dve decenije kasnije, na Kusjaku kod Negotina, dugu tradiciju ovdašnjih alasa krenuo je da obnavlja Negotinac Stanko Birucić.
On je dobar deo svoje gastarbajterske ušteđevine uložio u izgradnju mrestilišta i uzgajališta za morune i jesetre, da bi iz njihove ikre nastavio da proizvodi i izvozi čuveni kavijar. U međuvremenu, dok gajene ženke ribljih kolosa ne dostignu polnu zrelost da bi mogle da polože ikru, Birucić je pravio i izvozio kavijar od moruna ulovljenih ispod druge đerdapske elektrane, u Prahovu i Radujevcu.
Ali, Evropljani i Amerikanci su, zbog novih propisa, prestali da uvoze naš kavijar. Zatim su međunarodnim propisima džinovske ikronosne ribe (koje dostižu težinu i do 300 kilograma, a ženke daju i do 50 kilograma ikre) stavljene pod zaštitu, kao ugrožena vrsta. Tako se Stanko Birucić, vlasnik firme "Feniks" u Negotinu, koju je osnovao 1989. godine, našao u nebranom grožđu.
– Ne znam šta da radim sa oko 2.500 ikrašica i kako da povratim oko 300.000 evra koje sam uložio. Uz to, za ishranu riba, utrošenu struju koju guta velika pumpa i plate za trojicu radnika mesečno mi je potrebno 2.500 EUR – kaže nam Birucić, koji je 2001. podigao mrestilište i pogon za proizvodnju i pakovanje kavijara za izvoz, a dve godine kasnije sagradio i veliko pokriveno uzgajalište za izmrešćene mladunce, koji su već dosegli težinu od oko 25 kilograma. Ogromni bazeni su prepuni.
Sve donedavno govorio je Birucić kako će od svega dići ruke. Nije mu uspelo ni da od države dobije pravo da privremeno gazduje na 15 kilometara Dunava – od "Đerdapa II" do ušća Timoka, odnosno do tromeđe sa Rumunijom i Bugarskom. Prijavio se na tender, ali nije prošao. Prošle su "Srbijašume" i "Grand kafa". Namera mu je bila da od izdavanja ribolovnih dozvola na pomenutom području pokrije bar deo troškova – dok kavijar od gajenih riba ne krene u izvoz. Ubeđivao je nadležne i kako će deo već odraslih moruna pustiti u Dunav, da odu do Crnog mora, da se obnovi ugrožena riblja vrsta.
– A najviše od svega mi je stalo da obnovim brend našeg kavijara, po kome smo već decenijama poznati u svetu. Reč je o kavijaru vrhunskog kvaliteta, koji gurmani cene više od svih ostalih na svetskom tržištu – ističe Birucić, dodajući da će rasprodati višak mužjaka, čije meso je veoma traženo i ekskluzivni restorani ga plaćaju 10 evra za kilogram. Ali, zadržaće sve ikronosne ženke, neke od njih će već od iduće godine davati ikru za kavijar.
(Napomena:tekst je u potpunosti preuzet iz lista Politika od 17.05.09.)