Dragulj Hercegovine izazov za arhitekte - Predložena idejna rešenja za uređenje sela Uvjeća (FOTO)

Na jedanaest kilometara jugoistočno od Trebinja, uz samu granicu između BiH i Hrvatske, smešteno je selo Uvjeća. Ovo autentično hercegovačko selo, daleko od glavnih puteva, zapravo predstavlja povratak u prošlost.

Ovog proleća, pod pokroviteljstvom Eparhije zahumsko-hercegovačke, studenti banjalučkog Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta su boravili u selu Uvjeća, kako bi na licu mesta videli njegove specifičnosti, i svako u svom kretivnom viđenju ponudio ideje za njegovu revitalizaciju i komercijalno korišćenje. Sve pod uslovom da se ne menja autentični izgled sela.

Јedan od ponuđenih radova nagrađen je prvom nagradom na 27. međunarodnom Salonu urbanizma u Rumi, održanog u organizaciji Udruženja urbanista Srbije.

Studentkinja Dajana Papaz, koja je sa koleginicom Milicom Borić izradila nagrađeno Idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje za uređenje Uvjeće "Novi stari duh hercegovačkog sela", kaže za eKapiju da se projekat odnosi na selo iz 19. veka, u kojem su kamene kuće ostale uglavnom u izvornom stanju.

- Selo je napušteno zbog neodgovarajućih uslova za život, ostala su samo dva stanovnika. Naš zadatak je bio da damo neki novi duh i da u isto vreme zadržimo autentičnost ovog sela.

Najveći izazov, kako kaže, za projekte koji se vežu za istorijska nasleđa je naći meru, odnosno, da se ne ponudi previše komercijalizovan sadržaj, čime bi se narušila autentičnost. Njihovo idejno rešenje je išlo u pravcu očuvanja autentičnosti bez dodavanja novih materijala koji bi narušili postojeće stanje.

- Aktivnosti koje bi se vršile u selu najviše se odnose na neki novi život koji bi se ogledao kroz ugostiteljske delatnosti. Pokušali smo da osavremenimo funkciju čatrnje, koja je stari hercegovački način uzimanja vode iz bunara, tako što bismo je iskoristili na novi način, odnosno napravili bismo banju ispred seoskih kuća. Ovaj novi način upotrebe čatrnje bi sačuvao uspomenu na to što je nekada bila. To je i bila glavna ideja našeg rada - da sve elemente i načine korištenja prostora na novi način oživimo, a da sačuvamo uspomene.

Papaz ističe da u selu Uvjeća postoje terase, koje bi se iskoristile za nove kuće ili bungalove za odmaranje i prenoćište.

- Ideja je da na tim terasastim livadama budu kuće koje bi imale vidik i svoj prostor koji bi se koristio i za poljoprivredu. To su sve mali prostori koje smo hteli da uvežemo, odnosno da više kuća povežemo u jedan kompleks koji će pružati sve funkcije. Naše rešenje nudi i rekonstrukciju unutrašnjeg dela, odnosno enterijera, gde smo nekim prostorijama dali namene - restoran, kuhinja, odmaralište.

Naša sagovornica ističe da se u blizini sela nalazi Petropavlov manastir koji bi se uvezao sa Uvjećom, odnosno da turisti koji dođu u obilazak manastira vide smernicu i za Uvjeću.

- Monjahinje u tom manastiru prave vino koje bi moglo da se nađe u ponudi sela, čime bismo napravili i komercijalnu vezu. Majka i sin, koji su jedini stanovnici Uvjeće, mogli bi u kuhinji koja je predviđena našim rešenjem da ponude svoje autohtone proizvode - med, sir, domaće suvo meso.

U idejnom rešenju je predloženo da selo bude podijeljeno u dve celine, odnosno, dva različita sela, a da između njih bude mesto za prelo. Prvo selo bi bilo za domaćine, a drugo za goste. U ulici između sela bi bili izloženi domaći proizvodi, a tu bi se održavale i manifestacije.


Drugo rešenje

Drugi tim studenata na čelu sa Jovanom Janjić i Ivonom Knežević, takođe je ponudio svoje viđenje revitalizacije hercegovačkog sela Uvjeća. Ovaj tim je dobio priznanje za svoje Idejno rešenje na Salonu urbanizma u Rumi.

- Željeli smo da sačuvamo sadašnje stanje sela i sve intervencije su urađene u ruševinama. Ideja je da se intervencije unutar sela urade u drugačijem stilu, kako bi se istakla slojevitost i vreme koje je potrebno da jedno selo nastane. Svi objekti su urađeni drugim materijalima i u drugom stilu u odnosu na samo selo - istakla je za naš portal Jovana Janjić.

Kako kaže, selo je podeljeno u dve zone - u jednoj su predviđeni komercijalni sadržaji - montažne terase na kojima bi se održavale razne manifestacije - a u drugoj, stambenoj zoni sela, predviđene su smeštajne jedinice gde ljudi mogu da borave jednu ili dve noći, a po potrebi i duže.

- Smeštajni kapaciteti nisu veliki, otprilike za dvadesetak ljudi, a predviđeno je da borave u kolektivnom smeštaju, odnosno u spavaonicama, a bila bi i dva apartmana. Na terasama bi bili izloženi domaći, autohtoni proizvodi, i ljudi bi se tu mogli upoznati sa načinom nastanka proizvoda kao što su pršut, med, sir...

Janjić ističe da su ova idejna rješenja značajna kako bi se ljudi upoznali sa selom Uvjeća koje se smatra jedinstvenim biserom Hercegovine.