Oko 100.000 hektara zemljišta u Srbiji u rukama velikih zemljoposednika - Stranci među najvećim vlasnicima

Nekolicina najvećih zemljoposednika u Srbiji u svojim rukama drži oko 100.000 hektara obradive zemlje, što predstavlja prave latifundije, a za to zahvalnost duguju državi koja im je jeftino prodala zemlju nekadašnjih poljoprivrednih kombinata, smatra domaća stručna javnost.

Da među velikim zemljoposednicima u Srbiji vlada žestoka borba potvrđuje podatak da je MK Group Miodraga Kostića kupila Victoria grupu koja je zapala u probleme, po ceni koja je za sad još uvek tajna, a po svemu sudeći razlog preuzimanja je napad na poziciju broj 1 među srpskim privatnim zemljoposednicima koju u ovom trenutku suvereno drži Petar Matijević, vlasnik Industrije mesa Matijević. Svakako da će ono čime raspolaže Victoria grupa, čija je osnovna delatnost trgovina i prerada uljarica, a to je saradnja sa više od 300 poljoprivrednih zadruga i 40.000 poljoprivrednika i 1.300 zaposlenih u kompanijama članicama Sojaprotein, Victoriaoil, Victoria logistic, Luka Bačka Palanka, Veterinarski zavod Subotica, SP laboratorija i Riboteks, i te kako ojačati poljoprivredni biznis Miodraga Kostića.

Ipak, kako sada stvari stoje, Petar Matijević je sa oko 35.000 hektara zemlje i dalje najveći privatni zemljoposednik u našoj zemlji. Zapošljava oko 2.600 ljudi na poljoprivrednim poslovima. Kompanija kojoj je na čelu, između ostalog, poseduje imanja Bezdan i Ravnica u Bajmoku, Jednota u Kovačici, Zlatica kod Zrenjanina. Osim toga, Matijević u svom vlasništvu drži i oko 1.500 hektara obradive zemlje u Hrvatskoj.

Miodrag Kostić, pak, u svom posedu ima 30.000 hektara zemlje. Poljoprivredno zemljište MK Group ima na teritoriji opština Požega, Vršac, Kula, Bački Brestovac, Inđija i tako dalje. Ta kompanija raspolaže sa 9.000 hektara zemljišta koje navodnjava, a Kostić je zakupac oko 30.000 hektara zemljišta u Ukrajini.

Miroslav Mišković preko svoje kompanije Delta agrar obrađuje 14.500 hektara zemlje u Srbiji, a bavi se ratarstvom, voćarstvom, stočarstvom i ribarstvom.

Četvrtu poziciju među privatnim srpskim zemljoposednicima drži biznismen Đorđije Nicović sa oko 400 hektara. On je posedovao znatno više zemlje, ali je većinu prodao, među njima i PIK Bečej sa oko 2.900 hektara zemlje, koje je od njega kupio Miodrag Kostić.

Među stranim kompanijama najviše zemljišta u Srbiji poseduje irska kompanija Baltic Property Investment Limited sa 13.000 hektara zemljišta, Mađarska kompanija CBA vlasnik je oko 2.650 hektara zemlje, a Žito grupa Marka Pipunića iz Osijeka u Srbiji ima oko 2.000 hektara zemljišta. Ipak, sa oko 830.000 hektara zemlje u svom posedu najveći zemljoposednik je i dalje država Srbija.

Agroekonomista Milan Prostran kaže za Danas da najveću odgovornost za postojanje ogromnih privatnih poljoprivrednih gazdinstava, što nije tipično za zemlje Evrope i Severne Amerike, snosi država koja je veoma jeftino prodavala hektare privatnicima.

– Poljoprivredni kombinati su prodavani budzašto. Cena hektara se kretala od 150 do 200 EUR. Koliko je to niska cena najbolje govori to da aktuelni privatni vlasnici isti taj hektar koji je sada u njihovom posedu cene 20.000 EUR. Kupovinom plodnog zemljišta ti privatnici su došli do kapitala i nakon toga proširivali svoje bogatstvo kupovinom prerađivačkih kapaciteta – ističe sagovornik Danasa.

Prema njegovim rečima, ogromne obradive površine su u rukama krupnih privatnih posednika.

– Tako velike posede ne možete pronaći u razvijenim zemljama. Primera radi, u SAD ćete teško naći veći posed od 10.000 hektara i tu je uglavnom reč o pašnjacima, a ne oranicama. Sa latifundijama koje postoje u Srbiji jedino se mogu porediti ogromne površine zemljišta u vlasništvu krupnog kapitala u nekom zemljama Južne Amerike – kaže Prostran.

Privatizacioni savetnik Branko Pavlović ističe da ako veliki privatni zemljoposednici ispunjavaju svoje obaveze i plaćaju rentu državi, u slučaju da su zakupci, ne vidi ništa sporno u činjenici da poseduju toliko zemlje.

– Problem u Srbiji nije u činjenici da postoje veliki zemljoposednici, već da postoji oko 500.000 hektara zemljišta u vlasništvu države koje se uopšte ne obrađuje ili ne obrađuje na adekvatan način. To je mnogo veća površina pod obradivom zemljom nego ona koju poseduju veliki zemljoposednici i u interesu srpske poljoprivrede bi bilo da se na tom planu nešto promeni, odnosno da ta zemlja počne da se obrađuje – zaključuje Pavlović.