Organska hrana iz Srbije sve prisutnija na inostranim tržištima - Najveće površine pod žitaricama

I kada bi cela Srbija proizvodila samo organsku hranu ne bi bilo, kako stvari stoje, problema s njenim plasmanom, pre svega na inostrana tržišta - ovako konstantni rast izvoza organske hrane iz Srbije komentariše Branislav Gulan, agrarni analitičar i član Odbora za selo Srpske akademije nauka i umetnosti. Za ovakav stav, kako kaže, ima dobre osnove, jer je vrednost izvezene organske hrane iz Srbije prošle godine dostigla 19,6 mil EUR.

Gulan takođe navodi kako se proizvodnjom organske hrane u Srbiji bavi tek oko 2.000 proizvođača, na nešto manje od 15.000 hektara oranica.

- Lako se može izračunati da je učešće organske proizvodnje u ukupnom zemljištu još uvek nisko i iznosi tek 0,44%, a najveće površine u ovoj vrsti proizvodnje u 2016. godini bile su pod žitaricama, sa 32% - precizira Gulan.

On takođe navodi kako se organski prozvodi najviše izvoze u zemlje EU, a gotovo celokupan izvoz čine smrznuto i sušeno voće, najviše maline.

I tržište Srbije se, kako kaže Gulan, budi, kada su u pitanju organski proizvodi, i to do te mere da je u nekim marketima učešće organske hrane, među voćem i povrćem, stiglo i do četvrtine ukupne ponude.

- Cene jesu veće, ali je i kvalitet dobar, i reč je o hrani koja ne sadrži hemikalije. Upravo ova činjenica mnoge kupce opredeljuje za njihovu kupovinu, bez obzira na cenu koja je za pojedine artikle i pet puta veća. To je specifično tržište, gde je kvalitet ključ uspeha, i organska hrana bi mogla biti odlična prilika za našu zemlju - navodi Gulan.

Vladimir Vozar iz Kisača, pored Novog Sada, proizvođač organskog povrća u Srbiji, koji trenutno obrađuje 15 hektara zemljišta sertifikovanog za organsku proizvodnju, takođe potvrđuje kako interesovanje za njegove proizvode raste. Ipak, objašnjava, i pored toga se do sada nije upuštao u izvozne poslove.

- Imao sam ozbiljne ponude da izvozim, i to na različita tržišta, od Rusije, preko Nemačke, Austrije, do Švajcarske i Belgije. Poslednje ponude stigle su nam iz SAD i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i njih smo odbili, i to pre svega zbog toga što je procedura komplikovana - moramo da imamo posrednike, a to dovodi do nesigurnosti kod plaćanja. Imamo, takođe, stabilno tržište i dobre kupce u Srbiji, prema kojima imam obaveze, tako da nisam mogao da dopustim "izlet" u vode izvoza - navodi Vozar.

S druge strane, dodaje on, količine robe u organskoj proizvodnji nisu velike i tu se teško može govoriti o šleperima, kao što je slučaj u klasičnoj proizvodnji. Ovde se gaji široka lepeza proizvoda, ali u relativno malim količinama, kako bi na taj način bile podmirene potrebe najrazličitijih kupaca.

- Za izvozne poslove morao bih da povećavam površine, a to podrazumeva veliko ulaganje, ali i veći broj radnika. Problem je i angažovanje većeg broja radnika, pošto organska proizvodnja podrazumeva visok procenat ručnog rada. Kod nas je, međutim, i pored dobrih uslova, sve teže obezbediti dovoljan broj radnika - ističe Vozar.

Šargarepa sve traženija

Vozar ističe kako je pored celog niza raznih salata, po kojima je poznat, paletu proizvoda proširio i sve traženijom šargarepom.

- Sa hektara dobijamo oko 20 tona šargarepe što je, u odnosu na klasičnu proizvodnju, mala količina, ali, s druge strane, mora se imati u vidu da je ovo organski proizvod. Sada je, kao i ostale proizvode, plasiramo u najveće trgovačke lance u Srbiji, ali i pored toga imamo i tezge na dve pijace u Novom Sadu, sa kojih smo "ušli u posao" i upravo zbog toga ih i ne napuštamo - objašnjava Vozar.