U Srbiji osigurano manje od 10% obradivog zemljišta - Javno-privatno partnerstvo mogući model za rast osiguranja poljoprivrede

U Srbiji je osigurano manje od 10% obradivog zemljišta i manje od 5% registrovanih gazdinstava. Premija osiguranja poljoprivrede od 2,04 milijarde dinara čini manje od 3% ukupnog tržišta osiguranja, a oko 40% premije subvencioniše država, što je u 2016. godini za osiguranja u poljoprivredi za koja su korišćene subvencije iznosilo oko 450 miliona dinara.

Kako u razgovoru za "eKapiju" kaže profesorka dr Jelena Kočović sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu, poljoprivredna proizvodnja je, po svojoj prirodi, visoko podložna delovanju brojnih faktora izvan kontrole proizvođača. Ključni faktor rizika su prirodne nepogode, čiji intenzitet i frekvencija, pod dejstvom klimatskih promena, rastu, poprimajući katastrofalne razmere.

- Razlozi nerazvijenosti osiguranja poljoprivrede su nizak životni standard ruralnog stanovništva, neobaveštenost proizvođača o prednostima osiguranja, niska kultura osiguranja, ograničeni kapaciteti osiguravača i uvreženo mišljenje da država treba da nadoknadi sve štete. U takvim uslovima štete od elementarnih nepogoda u najvećem delu podnosi država. U krajnjoj instanci, njihovi efekti se prelivaju na stanovništvo, kao poreske obveznike i korisnike poljoprivrednih proizvoda - objašnjava profesorka Kočović.

Najčešće osiguranje samo od osnovnog rizika

Nizak nivo osiguranja poljoprivrede potvrđuju i podaci iz kompanije "Dunav osiguranje" koja je u 2015. godini ostvarila premiju osiguranja useva u iznosu od 772.088.542 dinara ili 3,6% ukupnog premijskog prihoda, dok je premija osiguranja životinja iznosila 88.942.823 dinara ili 0,41%. Premija kod osiguranja poljoprivrede čini 4,01% ukupne ostvarene premije "Dunav osiguranja".

- Taj procenat učešća je nedovoljan kada se sagleda kolike su mogućnosti i potencijali osiguranja poljoprivrede. To učešće bi, naime, trebalo da premaši 10% - kaže za "eKapiju" Jovica Jović, koordinator za osiguranje poljoprivrede u kompaniji "Dunav osiguranje".

Naš sagovornik ističe da poljoprivredni proizvođači uglavnom osiguravaju svoje useve samo od osnovnog rizika (grad, požar i udar groma) i to čini od 95% do 98% svih zaključenih osiguranja, dok se od dopunskih rizika, osiguravaju najviše od prolećnog mraza i oluja.

- Zainteresovanost poljoprivrednih proizvođača je veoma slaba. Javlja se tek kada grad ili neki drugi uzrok ošteti njihove useve i načini štetu koju oni sami nisu u stanju da podnesu. Veća je zainteresovanost u gradobitnim područjima, gde grad svake godine načini veću ili manju štetu na usevima, dok tamo gde je grad retka pojava zainteresovanost za osiguranje gotovo da i ne postoji - navodi Jović.

Potrebna kontinuirana edukacija poljoprivrednika

(Dunav osiguranje već pet godina edukuje poljoprivrednike) Sagovornik "eKapije" smatra da se svest o značaju osiguranja kod poljoprivrednika može podići samo ozbiljnim radom na njihovoj edukaciji, kontinuirano, iz godine u godinu. Proizvođačima bi trebalo objasniti kako osiguranje funkcioniše, te da je njegov cilj dugoročna zaštita njihove proizvodnje.

- Osiguranje mora da počiva na dobrovoljnoj osnovi i ne bi trebalo praviti razliku između proizvođača s obzirom na to da li su mali ili veliki, organizovani ili rade samostalno. Proizvodnja sa svakog hektara ima isti značaj za društvo u celini, pa i odnos prema tom hektaru svuda treba da bude jednak. Država bi trebalo da stimuliše osiguranje kako bi se nivo obima i kvaliteta proizvodnje povećavao svake godine. U takvoj organizaciji osiguranje bi zauzelo mesto koje mu realno pripada, a to je sigurno iznad 10% ili čak iznad 15% osiguranih poljoprivrednih, to jest obradivih površina u Republici Srbiji - kaže Jovica Jović iz "Dunav osiguranja".

Profesorka Jelena Kočović se, takođe, pita kako - pri visokom budžetskom deficitu i niskoj kulturi osiguranja - naterati poljoprivredne proizvođače da osiguraju svoje prinose. Njen predlog je javno-privatno partnerstvo u osiguranju poljoprivrede.

- Taj model bi podrazumevao obavezno osiguranje poljoprivrede kao preduslov za državne subvencije i pomoć. Uvođenje obaveznog osiguranja bi donelo značajno veći broj osiguranika, što bi posledično stvorilo uslove za niže premije osiguranja. Takođe je neophodna i akreditacija osiguravača koji bi mogli da se bave osiguranjem od katastrofalnih rizika i formiranje pula osiguranja. Reosiguranje bi moglo da se sprovodi kod Evropa Re, čiji je Srbija jedan od akcionara ili kod drugih reosiguravača koji ponude povoljnije uslove - navodi profesorka Kočović.

Kočović dodaje da bi se ovim modelom subvencionisala premija osiguranja i to - u siromašnim regionima 50% iz državnog budžeta, a u bogatijim regionima 40% iz državnog i 10% iz lokalnog budžeta.

- Osigurana suma bi bila 80% vrednosti poljoprivredne proizvodnje, a država bi u početku pokrivala 20% štete. Ovaj model bi iziskivao formiranje Udruženja poljoprivrednih osiguravača koje bi bilo zaduženo, između ostalog, za formiranje tarifa u osiguranju poljoprivrede, koje bi potvrđivao državni nadzorni organ - zaključuje sagovornica "eKapije", uz napomenu da bi osnivanje Udruženja poljoprivrednih osiguravača omogućilo formiranje baze podataka o osiguranim gazdinstvima, kao i izradu mape rizika, što je pretpostavka izrade realnih tarifa u budućnosti.

Marko Andrejić