Poljoprivrednici umesto u polise radije gledaju u nebo - Može li osiguranje agrara da donese "miran san"?

Srpski poljoprivrednici zaista nemaju sreće. Kao da ekonomska kriza, nedovoljno uspešna agrarna politika i sveopšta nestašica novca nisu dovoljni, u poslednje dve godine morali su da podnesu i teret elementarnih nepogoda. Prošle, 2014. godine, obilne kiše i poplave koje su usledile žestoko su uzdrmale računicu srpskog seljaka. Ove godine, pak, pogodila ih je dugotrajna suša.

Analize poljoprivrednih stručnjaka pokazuju da će ovogodišnja ukupna poljoprivredna proizvodnja u Srbiji zbog gotovo dvomesečne suše biti manja za 10%, a kukuruz kao vodeća ratarska kultura imaće smanjenje roda čak i do 40%, pa će proizvodnja biti manja za oko 2,5 miliona tona.

Najviše je, ipak, stradala soja čiji će rod biti manji za čak 50 do 70%, dok su se pšenica, suncokret i šećerna repa "izvukli" sa manjom štetom.

I dok većina poljoprivrednika gleda u nebo, pitajući se ima li kraja njihovim nedaćama, samo retki pogled upućuju ka osiguravajućim kompanijama očekujući isplatu novca koji bi trebalo da im nadoknadi gubitke.

Iako Ministarstvo poljoprivrede svim registrovanim poljoprivrednim gazdinstvima koja su u tekućoj godini zaključila osiguranje i isplatila ga u celosti vrši povraćaj premije osiguranja životinja, useva i plodova u iznosu od 40%, tek je svaki deseti poljoprivrednik odlučio i da zaista osigura svoju proizvodnju.

Odgovor na pitanje zbog čeka je prosek osiguranja useva u Evropskoj uniji oko 80%, a kod nas svega 10-15% možda najbolje odslikavaju reči našeg sagovornika, uglednog poljoprivrednika koji u širenje svoje proizvodnje ulaže stotine hiljada evra.

- Dok se jednom ne opečem - glasio je odgovor na pitanje zašto usevi na preko 300 hektara zemlje koje obrađuje nisu osigurani. Kako je sam dodao, ove godine se "opekao" jer je rod kukuruza zbog suše podbacio za oko 40% pa za sledeću godinu najavljuje da će ozbiljnije razmotriti mogućnost da osiguravajuće kuće podele sa njim rizik njegove proizvodnje.

Predstavnici osiguravajućih kuća u Srbiji, sa druge strane, kažu da rade sve što je u njihovoj moći ne bi li predočili srpskim poljoprivrednicima prednosti osiguranja. One odobravaju brojne popuste, ali i omogućavaju da se premija plati u agro roku, odnosno nakon skidanja useva.

Ipak, to ne ide baš tako lako. Iako bi bilo osnovano pretpostaviti da će osiguranje od poplava uvećati nakon prošlogodišnjih iskustava, naši sagovornici iz "Generali" i "Dunav osiguranja" kažu da je interesovanje za osiguranjem od rizika poplave kod poljoprivrednika zanemarivo, baš kao što je bilo i pre poplava.

Kako za portal "eKapija" kaže Nemanja Beljanski, menadžer za osiguranje useva i plodova u kompaniji "Generali osiguranje Srbija", trošak osiguranja je, u odnosu na druge troškove koje poljoprivrednici imaju daleko najniži i, praktično, na nivou rastura koji se dogodi tokom proizvodnje. Tako trošak, kod ratarskih kultura, iznosi tek negde oko 2% od vrednosti roda.

Ipak, zastupljenost osiguranja, čak i među velikim poljoprivrednicima u Srbiji, daleko je ispod one koja je karakteristična za zemlje razvijenog sveta.

Beljanski, stoga, smatra da bi osiguranje poljoprivredne proizvodnje trebalo da bude uslov za povlačenje budžetskih sredstava i subvencija.

- Na taj način bi ne samo poljoprivrednici pokazali da se odgovorno ponašaju prema svojoj proizvodnji i novcu koji u tu svrhu dobijaju kroz subvencije od poreskih obveznika, nego bi i država bila sigurna da sredstva koja investira u poljoprivrednike neće biti uzalud potrošena - objašnjava on.

Kako kažu za portal "eKapija" u "Dunav osiguranju" obavezno osiguranje poljoprivrede bi, svakako, imalo brojne prednosti, a najveća od njih bila bi sigurnost za finansijsko obeštećenje poljoprivrednika od posledica katastrofalnih šteta.

- Takođe, i država bi rasteretila svoje fondove i novac mogla da preusmeri ka efikasnoj protivgradnoj zaštiti i drugim razvojnim projektima - dodaju u "Dunavu".

Kada je u pitanju sam trošak osiguranja, on zavisi od nekoliko faktora - pre svega od vrste useva, lokacije parcele, ali i od visine ugovorenog pokrića, vrednosti na koju se usevi odnosno plodovi osiguravaju, broja osiguranih hektara i načina plaćanja.

Ilustracije radi, osiguranje hektara pšenice i kukuruza u proseku iznosi nešto manje od 2.000 dinara, na šta država (doduše, samo za prvih 20 hektara) odobrava povraćaj u visini od 40%.

Kada je u pitanju ostala poljoprivredna proizvodnja, osiguranje hektara pod paprikom košta oko 35.000 dinara, a na prinos od 1.000 kilograma osiguranje plodova šljive iznosi oko 2.000 dinara, jabuke 2.500 dinara, jagode 6.500 dinara, dok za osiguranje maline treba 9.356 dinara.

Da je ponuda osiguranja široka pokazuje i to što, na primer, stočare osiguranje muzne krave, u zavisnosti od rizika, može da košta od 800 pa i do 10.000 dinara po komadu. Za osiguranje jedne tovne svinje dovoljno je i 400 dinara.

Najuže pokriće odnosi se na prirodne rizike, dok najšire pokriva sve rizike koji mogu dovesti do uginuća ili prinudnog klanja osiguranih životinja. Cena, naravno, zavisi od vrste i kategorije osiguranih životinja, uslova nege i držanja i proizvodnih rezultata. Dopunski rizici kod osiguranja životinja, kažu u "Dunav osiguranju", obuhvataji i gubitak teleta ili ždrebeta pri porođaju, gubitak priplodne sposobnosti junica, krava i muških priplodnih grla, ali i krađu pasa.

Srpski poljoprivrednici, ipak, i dalje se najčešće osiguravaju od osnovnih opasnosti - grada, požara i udara groma - ali usevi mogu da se osiguraju i od dopunskog rizika oluje, zimskog mraza, gubitka količine i kvaliteta kod konzumnog voća, suše, ali i od rizika gubitka prihoda.

Upravo je osiguranje od rizika gubitka prihoda proizvod koji osiguravači posebno preporučuju jer, kako kažu, jedino kroz njega može da dobije suštinski efikasna finansijska zaštita. Ništa ne vrede rekordni prinosi, ukoliko je cena loša i obrnuto. A često se upravo to dešava jer cene poljoprivrednih proizvoda variraju u zavisnosti od ponude i potražnje i, kao takve, značajno utiču na profitabilnost poljoprivredne proizvodnje.

Za poljoprivredna gazdinstva, uključujući građevinske objekte i opremu, ukupne vrednosti od 50.000 EUR, osiguranje od osnovnih opasnosti kao što su požar, udar groma, eksplozija, oluja, grad, godišnje okvirno košta od 85 EUR pa naviše, u zavisnosti od građevinske kategorije, udaljenosti protivpožarnih brigada i sl. Uz to, mogu se ugovoriti i dopunska pokrića rizika od izlivanja vode iz instalacija, poplave, zemljotresa, sve prema potrebama, a u ponudi su i osiguravajuća zaštita od provalne krađe i razbojništva, osiguranje loma stakla, loma mašina i sličnog.

Sergej Vuković, ovogodišnji dobitnik nagrade "Intesa farmer" u kategoriji voćarstva, na 18 hektara u Kucuri gaji jabuke, kajsije i maline. Veći deo njegove proizvodnje je pod plastenicima, ali one površine koje nisu pokrivene su osigurane.

On za "eKapiju" kaže da je prošle godine naplatio štetu koju je pretrpeo i naglašava da je jako zadovoljan saradnjom sa od svojom osiguravajućom kućom. Kako sam kaže, iskustvo u poljoprivredi, ali i fakultetska diploma iz oblasti bankarstva i finansija, pokazali su mu koliko je osiguranje važno za mirniji san i dugoročno planiranje.