Branje gljiva može biti veoma unosan posao - Iskusni berači zarade i do 100 EUR dnevno

Mirko Petrović iz pljevaljskog sela Kosanica svake godine od branja gljiva zaradi nekoliko hiljada eura. Taj novac mu, kaže, dobro dođe za dopunu kućnog budžeta, posebno u ovim kriznim vremenima kada je svaki euro dobrodošao.

- Gljive su božiji dar, niti ih sadiš, niti zalivaš. Dođeš samo i pobereš - priča za Vijesti Petrović, koji se osim branjem gljiva bavi i proizvodnjom organske hrane.

Nerijetko, tvrdi on, zavisno od godine, više zaradi berući gljive, nego od rada na svom imanju.

Gljive, kako ističe, bere od malih nogu, a taj posao voli da radi jer mu, osim materijalne koristi, pruža i zadovoljstvo.

- Nema ništa ljepše od vremena provedenog u prirodi, posebno šumi, gdje gljive često berem. Nekada idem u društvu, a nekada sam. Nje mi teško. Mislim da je branje gljiva jedan od lakših načina kako se može nešto zaraditi za svakodnevne potrepštine. Gljive su božiji dar i ne moraš da ih sadiš, da čekaš hoće li se primiti, niti moraš da ih zalivaš i strepiš da li će ti rod grad uništiti. Tvoje je samo da imaš jaku volju i da kreneš da tražiš vrganj - rekao je Petrović.

Osim u svom selu, priča da gljive često bere i susjednom - Glibaćima.

Kaže da dnevno može da ubere od 20 do 50 kilograma sirovog vrganja, što je prema sadašnjim cijenama, koje se kreću do tri eura za prvu klasu, dnevna zarada od 50 do više od 100 eura.

- Ove godine, prvo kolo vrgnja krenulo je ranije, a najčešće počinje oko Vidovdana (28. jun). Trenutno ga ima i neko ko je aktivan dnevno može da ubere i do pedesetak kilograma. Prije vrgnja brali smo smrčak koji je ove godine solidno rodio - rekao je Petrović.

Pečurku bere najšešće rano ujutro, a nekada, zavisno od toga koliko je ima, u branju provede cio dan.

- Najviše ljudi koji beru pečurku dolazi iz grada. Među beračima malo je mještana sela jer u većini slučajeva na selu žive stariji ljudi. Malo je mladih koji hoće da zarađuju berući pečurku. Oni koji hoće - to ne umiju, jer treba znati gdje ih tražiti - priča Petrović.

Mladost, međutim, nije spriječila dječaka Luku Vlahovića da ubere vrganj težak gotovo kilogram...

Na osnovu dugogodišnjeg iskustva, Petrović tvrdi da zna tačno kada će krenuti da raste, što, kako kaže, najviše zavisi od vremenskih prilika.

- U prvom momentu kreće vrganj da raste po livadama, pa ide dublje u šumu. Znam tačno kada će da nikne. Pratim vremenske uslove. Ove godine ranije je krenuo, a obično u ovim krajevima prvo kolo kreće oko Vidovdana. Drugo kolo kreće u avgustu, a može da ga ima i čitavog ljeta, zavisno da li ima kiše - rekao je on.

Miomir Vujanović, vlasnik firme Mivex koja otkupljuje gljive, kaže da taj posao odumire.

Kao razlog navodi to da je svake godine sve manje berača i da na zapadu, gdje najviše izvozi robu, sve manje ljudi jede pečurke.

- Prije petnaestak godina, dnevno sam otkupljivao od četiri do pet tona, a ovih dana oko 500 kilograma. Ovaj posao izumire polako - kazao je Vujanović za Vijesti.

Kaže da najviše pečurki otkupi sa područja sela Kosanica, Kruševo i Lađana, a kao zanimljivost naveo je podatak da vrgnja najviše ima u mjestima u kojima je padao grad.

- Sezona vrgnja je krenula i dnevno otkupimo od 50 do 500 kilograma, po cijeni do tri i po eura za sirovi vrganj prve klase. Prije vrgnja otkupljivali smo i smrčak koji je poprilično bio rodio, po cijeni od 15 eura za sirovi i 120 eura za suvi. Ovih dana krenuli smo i u otkup šumskih jagoda po cijeni od deset eura za kilogram - rekao je Vujanović.

I on tvrdi da dobar berač može dnevno da zaradi od 50 do 100 eura berući pečurku, a manje vještiji između 20 i 30 eura.

Ističe da su, za razliku od ostalih proizvoda, cijene gljiva ove godine ostale iste.

Vujanović kaže da država ne radi ništa kako bi stimulisala građane da u što većem obimu koriste i beru gljive, niti bilo šta preduzima kako bi pomogla otkupljivače.

- Najviše primjedbi imam na taksu koju plaćamo Upravi za šume. Ispada kao da sve količine koje otkupimo potiču iz državnih šuma, što nije tačno jer velike količine otkupljujemo od građana koji pečurku beru u svojim šumama i na imanjima, za koje uredno izmiruju poreze. Jedna od primjedbi je što mi nemamo pravo na povraćaj PDV-a, za razliku od drugih država u okruženju - rekao je Vujanović.

Uprava za šume krajem maja raspisala je javni oglas za davanje na komercijalno korišćenje proizvoda iz šuma i sa šumskog zemljišta u državnoj svojini (šumski plodovi, ljekovite biljke, pečurke).

Na spisku biljnih vrsta koje Uprava za šume daje na korišćenje nalazi se 114 biljaka.

Кorisnici koji sa Upravom za šume potpišu ugovor o korišćenju nedrvnih šumskih proizvoda plaćaće naknadu od pet odsto tržišne cijene otkupljenih proizvoda po kilogramu za 2022. godinu, a cjenovnik će se primjenjivati i za zalihe prenijete iz prošle godine.

U odnosu na prethodnih nekoliko godina, cijene su većinom ostale nepromijenjene.

Tako je u ovom cjenovniku, između ostalih, kilogram smrčka 8 eura, vrgnja i lisičarke 1,5 euro (srednja vrijednost tri klase), đurđevače 1,5 euro, crne trube 0,70 eura...

Plodovi brusnice cijene se 2 eura (srednja vrijednost tri klase), divlje trešnje 2 eura, lijeska plod 2 eura, list 0,50 eura, šumske jagode 1,8 eura (srednja vrijednost tri klase), borovnice 1,5, kleke 1,20, kupine i maline 0,80 eura, drenjka 0,60 eura (srednja vrijednost), divlje jabuke i kruške 0,50 eura, šipurka 0,50 eura.

Date su i cijene ljekovitog bilja koje se kreću od 10 eura za kilogram mrazovca (sjeme), do najmanje 0,40 eura za hajdučku travu.

Plaćanje naknade je obavezan uslov za dobijanja uvjerenja o porijeklu bez kojeg proizvodi ne ni trebalo da mogu da se stave na domaće i strano tržište.