Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora
Vijesti
Aleksandar Čabrilo, osnivač i direktor HTEC Group - Nemojte čekati sreću da se desi, pomozite joj da dođe
Izvor: eKapija+
Četvrtak, 29.04.2021.
08:40
Četvrtak, 29.04.2021.
08:40
Komentari
Aleksandar Čabrilo
Ovako svoj uspjeh vidi Aleksandar Čabrilo, osnivač i vlasnik HTEC Group, konsultantske kompanije koja je specijalizovana za razvoj digitalnih proizvoda. Imaju skoro 800 zaposlenih širom svijeta i, kako kaže, rastu vrlo brzo. Sjedište firme je u San Francisku, a imaju kancelarije i u Minesoti, Londonu, Stokholmu, Geteborgu. Njihovi najveći razvojni centri su u Srbiji - Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Subotici, a od skoro su otvorili i kancelariju u Banjaluci.
Kroz integraciju strateškog konsaltinga i definisanja digitalne strategije, konsaltinga u smislu razvoja digitalnih proizvoda i novih poslovnih modela, dizajna proizvoda i na kraju inženjeringa i samog razvoja tehnologije, imaju sav potreban kapacitet da svojim klijentima pomognu da prođu kroz cjelokupan proces digitalne transformacije i da se pozicioniraju kao partner za tehnološke inovacije.
- U svemu što radite konkurencija nisu kolege sa fakulteta, ljudi u gradu ili državi u kojoj živite. Konkurencija za svako radno mjesto ili poslovnu priliku zaista sve više postaje cijeli svijet - reći će u intervjuu za eKapiju jedan od najuspješnijih mladih IT stručnjaka sa Balkana.
Uvijek se vodi time da se prema drugima ponaša onako kako bi želio da se i drugi ophode prema njemu. Trudi se da živi i radi tako da njegova porodica nikada ne dođe u situaciju da bude postiđena nekim njegovim postupkom, a svojoj djeci želi biti najbolji mogući primjer.
Biti gladan je dobro
- Rođen sam u Mostaru 1983. godine. Tokom '90-ih i ludila na Balkanu moji roditelji su morali da se presele u Srbiju. Došli smo u Pančevo, gde sam išao u osnovnu i srednju školu, a nakon čega sam studirao u Beogradu, na Elektrotehničkom fakultetu.
Taj period tokom '90-ih svima je bio težak. Roditelji su se trudili da mi ne osjetimo previše sve ono što se dešava. Sjećam se kao dijete tih slika i izlaska iz grada tokom rata, a onda i toga da smo sestra i ja ostajali sami kući dok su roditelji radili dan-noć da bi pregurali do sljedećeg mjeseca. Sada kada gledam unazad mislim da je taj period u dobrome uticao na ono što ćemo postati kasnije. Kada neko prođe kroz tako težak period u životu na neki nažin "odeblja" koža, pa na probleme koji se pojavljuju ne gledaš fatalisticki, već se razvija taj instinkt za preživaljavanje i naučen si da se boriš. To što si na dnu u jednom trenutku ne znači da ćeš tu ostati. Ponos, krediblitet i integritet su najvrijedniji od svega - digni glavu, izdigni se iznad situacije i budi što vrijedniji u onom što radiš kako bi izašao iz te faze što prije. Mnogi će ti podapinjati nogu, jer se ne uklapaš, zbog naglaska, jezika, čega već, ali na kraju sve dođe na svoje mjesto. Slično je i u preduzetništvu. Često kazem da je najbolja stvar u tome da se bude preduzetnik to što se navikneš živjeti sa lošim iskustvima i da se iznova boriš sa teškim situacijama. Naučiš da na probleme gledaš kao na izazove i tražiš prilike u novonastalim situacijama. To što si gladan i što se boriš za preživljavanje u jednom periodu je zapravo velika prednost onda kada taj period završi. Ne moraš biti fizički za hranom gladan, već gladan dokazivanja, rasta, učenja, uspjeha - biti gladan je dobro.
Od roditelja sam u tom periodu dobio ono najvrijednije - bezuslovnu ljubav, podršku i razumijevanje, sve ono što te definiše kao čovjeka. Ono što te kasnije definiše i profesionalno mislim da mi je takođe još od tada ostalo urezano, a to su izuzetne radne navike. Kada gledaš oca kako dolazi kući posle 1h ujutru i ide na posao u 6h sljedeći dan, postane ti normalno da moraš da radiš jako puno kako bi se izašlo iz neke krizne situacije, umjesto da dozvoliš da te situacija povuče dole.
Zahvalnost porodici
- Studirao sam na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Balansirao sam između fakulteta koji je bio dosta zahtjevan, treninga i nekih poslova koje sam tada radio. Dok sam studirao uvijek sam nešto radio, nešto što nije bilo u direktnoj vezi sa strukom. Od prve godine studija prodavao sam računarsku opremu, servise za instaliranje računarskih mreža, držao obuke za rad, a uz to sam još i vodio neke noćne klubove i organizovao žurke. To je bio baš zabavan period i mislim da mi je to u dobroj mjeri kasnije pomoglo u poslu. Morao sam još kao student da pregovaram, prodajem, kupujem - sve što zapravo čini jedan posao. Svaki posao je suštinski vrlo sličan.
Najbolje savjete sam dobijao od oca. Usadio mi je od malena devizu da je novac samo posljedica dobrog rada, da je kredibilitet i integritet koji imaš u životu zapravo jedino što vrijedi i to će uvijek da te prati. Govorio mi je da nikad ne zaboravim da u svemu što radim stavim sebe sa druge strane stola, da način na koji tretiram zaposlene i klijente bude onakav kako bih ja želio da budem tretiran na njihovom mjestu.
Od roditelja sam uvijek imao podršku za sve stvari koje sam poželio da uradim, od toga da mi je otac tada dao poslednji dinar u kući kako bih pokrenuo svoj studentski biznis, do razumijevanja kada sam odlučio da ne prihvatim naizgled idealnu korporativnu funckiju nego da se vratim u Beograd i počnem ovaj biznis u to vrijeme. Beskrajno sam zahvalan i za primjer u poslu, radne navike i za sistem vrijednosti koji su nam usadili, uz bezuslovno poštovanje koje gajimo unutar porodice i sigurnost u kojoj smo odrastali.
Kako je nastao HTEC?
- Nakon položenih ispita na fakultetu prijavio sam se za praksu u kompaniji Silicon Hive u Holandiji. Bio je to startap koji je nastao kao spin out iz Philips Research-a i imao sam sreću da radim sa jednim od najboljih inženjerskih timova gdje sam zaista puno učio. Imao sam i fantastičnog mentora koji mi je i danas jedan od najboljih životnih prijatelja. Nakon nekog vremena odlučio sam da se vratim u Srbiju i nastavio sam da radim kao konsultant za istu firmu. Počeo sam prvo sam, a onda proširivao tim ljudi. Kada je INTEL kupio Silicon Hive, pomogao sam da se napravi INTEL razvojni centar u Beogradu, a onda sam nakon toga izašao odatle i fokusirao se da razvijemo HTEC u ovo sto je danas. Ideja je bila da kroz neki konsalting zaradimo početni kapital i da uložimo taj novac u razvoj nekoliko proizvoda koje smo imali u planu. Krenuli smo sa "smart home" sistemima, od razvoja uređaja za te sisteme do sistem integracije, pa smo to izdvojili u nezavisnu kompaniju. Zatim smo radili i medicinske dijagnostičke uređaje, a paralelno razvijali i konsultantski dio kako bi on mogao da finansira razvoj tih proizvoda. U jednom trenutku, prije nekoliko godina, smo shvatili da to nije baš najpametnije. Shvatili smo da moramo da imamo potpuni fokus na ono što radimo izuzetno dobro, a to je konsalting i razvoj digitalnih proizvoda, a da eventualno nove proizvode treba razvijati kroz odvojene kompanije, da li investicijama u eskterne startapove, ili kroz interne "spinout"-e svejedno. Bez potpunog fokusa cijelog menadžment tima na jednu istu stvar i istu ideju i viziju napraviti nešto veće je izuzetno teško.
Danas smo konsultantska kompanija specijalizovana za razvoj digitalnih proizvoda na bazi najnovijih tehnologija, a bavimo se i istraživanjem i razvojem samih tehnologija.
Tržište izvlači najbolje iz nas
- Planiramo dalju ekspanziju po regionu, kao i na ključnim tržištima, što organski što kroz nove akvizicije. Narednih nekoliko godina želimo da se proširimo u nove industrije i na nova tržišta, a inovacije tražimo na spoju tehnologija posljednje generacije, inoviranja poslovnih modela i dizajna digitalnih proizvoda.
(Foto: Zapp2Photo/ shutterstock.com)
I dalje smo u procesu izgradnje kompanije. Takmičimo se sa kompanijama koje su decenijama na tržištu i koje su mnogo veće od nas. Nekako nam ova pozicija odgovara, izvlači najbolje iz nas, jer moramo da budemo mnogo brži i agilniji od konkurencije. Problem je što smo mali i što nas velike korporacije ne znaju dovoljno dobro, a za neke strateški važne poslove nepoznavanje je veliki rizik, tako da zaista nekad moramo da damo i više od svojih maksimuma da dobijemo poslove u takvoj konkurenciji.
Ne gledamo šta radi konkurencija
- Zapravo, rekao bih da je naš plan da napravimo takvo radno okruženje koje bi podsticalo kontinuiran rast u svakom smislu - rast svakog pojedinca, a time i rast i razvoj kompanije. Želimo da imamo kulturu rasta u kompaniji, takvu da uvijek tražimo 10x rast na period od 4 godine, iza svakog 10x treba da ima opet prostora za novih 10x. Zovemo to 10x "mindset". Ako želite najbolje ljude u kompaniji - pametne, vrijedne, ambiciozne - takvim ljudima treba poligon za razvoj, okruženje unutar koga mogu da se razvijaju i napreduju.
Na dobrom smo putu, imamo sjajan tim, jasnu viziju i plan kako da dođemo tamo. Nikada nismo gledali druge firme oko sebe, šta radi konkurencija ili slične kompanije u industriji. Fokusirani smo na sebe i želimo da damo najbolje od sebe svim klijentima, ali i da ljudima u firmi pružimo najbolje radno i razvojno okruženje koje igdje mogu dobiti. Ako budemo uspješni u tome, onda će finansijski rezultat i vrijednost same kompanije to svakako pratiti.
Uspjeh IT kompanija sa Balkana
- Mislim da u ovom našem regionu imamo dobre osnove iz matematiek i fizike, pa tradicionalno imamo dobre inženjere. Međutim, inženjerstvo je samo jedan neophodan dio da se bude konkurentan u digitalnom svijetu. Ono što našim ljudima često nedostaje su poslovna iskustva, dizajn, inovacije.. Sve to spojiti u jednu cjelinu i iznad svega umjeti to upakovati i prodati klijentima, naučiti jezik kojim vaši klijenti ili partneri globalno govore, je potpuno drugi izazov.
Nakon pandemije kompanije će lakše ulaziti u digitalizaciju
- Talas digitalizacije je krenuo i prije pandemije koronavirusa. Mislim da je samo pandemija ubrzala neke trendove koji su neminovno dolazili. Vidimo da menadžment mnogih tradicionalnih kompanija u svijetu sada panično ulazi u digitalizaciju, po svaku cijenu. Neke od kompanija zapravo ne znaju ni šta digitalizacija znači, ni zbog čega to rade, ni odakle da krenu, a svakako ne kako da urade, ali iz straha da ne propuste neke prilike, po inerciji prave nekad ne baš dobro promišljene investicije. Osim same tehnolgoije, digitalizacija zahtijeva i promjenu načina razmišljanja, nekada organizacije firme i pristupa klijentima, prihvatanje činjenice da je tehnolgoija postala esencijalni "asset" i da je u pitanju strateška investicija koja vodi promjene, a ne trošak.
I danas je vrlo malo kompanija koje su spremne da sagledaju svoje cjelokupno poslovanje i da sagledaju proces digitalizacije na niovu cijele kompanije, kao i cijele industrije u okviru koje posluju, da kroz duboku analizu svojih glavnih vrijednosti, pozicije na tržištu, svrhe svog postojanja, analiziraju kako konkurencija ili neko iz potpuno druge industrije može da ih bukvalno izbaci iz posla, koji su rizici i koje prilike gdje mogu da izmisle novu verziju sebe, da eventualno koristeći poziciju koju imaju i oni sami uđu u drugu industriju. Na primjer, ako ste danas lider u nekoj velikoj banci, a ne pitate se šta je ono što Google može da uradi da vas izbaci iz posla i ne reagujete na taj izazov, vjerovatno niste prava osoba na toj poziciji.
Šta me je posebno naučila pandemija?
- Što se posla tiče, potvrđeno je da one kompanije koje imaju takav menadžment koji može brzo da reaguje na novonastale situacije i efikasno se prilagodi promjenama, da su sposobne da iskoriste bilo koju situaciju u kojoj se nađu. Te kompanije će lakše premostiti krizu ili iz nje izaći još jače.
(Foto: isak55/shutterstock.com)
Ili imate rezultate ili izgovore
- Kažu da je sreća kada se dobra priprema kao rezultat napornog rada sretne sa prilikom. Čekamo još da nam se to desi, a do tada ćemo i dalje kreirati sebi prilike.
Naučio sam da žanješ ono što posiješ. Kako tretiraš druge i kako se ophodiš prema njima to ćeš dobiti nazad. Kod mojih najbližih saradnika izuzetno cijenim iskrenost, tranparentnost, kada mi daju otvorenu kritiku za bilo šta što sam loše uradio ili mogao bolje. To je rad bez ikakvog ega i sujete, kada otvoreno možemo da razgovaramo o svemu, sa ciljem da sutra zajedno svi kao tim i kao kompanija budemo bolji. Gradimo povjerenje kroz transparentnost i trudimo se da pomognemo drugima oko sebe da budu što bolji.
Vjerujem da čovjek sebi može kreirati život i dobre prilike. Naravno, ovdje ne treba biti licemjeran. Nemjerljivo je lakše nekome ko je odrastao u Londonu nego onome ko odrasta u zemljama trećeg svijeta gdje nema ni osnovne uslove za život. Ukoliko imamo osnovne uslove za život, pristup obrazovanju i neko normalno okruženje, da ne živimo u ratu i borimo se za golu egzistenciju, onda mislim da svi imaju mogućnost da sebi kreiraju prilike.
Možete imati ili rezultate ili izgovore, pa izaberite šta ćete od toga. Sve i da se desi neka promjena na koju ne možete da utičete - pandemija, rat, zemljotres, šta god, ako sačuvamo živu glavu i zdrav razum u tim trenucima, sa takvim stavom krenućete ponovo i napravićete nešto iznova. Samo nemojte čekati sreću da se desi, treba joj pomoći da dođe.
Često čujem ljude ili nekakve life coacheve kad kažu da ne bi trebalo raditi puno nego pametno, da je pametan rad preduslov za bilo šta. Ako radite glupo to vas neće odvesti nigdje koliko god da radili. Ako radite pametno i malo, oni koji rade pametno i puno će vas preteći da ih nećete ni vidjeti. Konkurencija je globalna, takmičite se sa ljudima koji su u najmanju ruku pametni kao vi, koji imaju često bolje preduslove, bolje škole, kontakte i okruženje. Jedini način da budete konkurentni, da ih dostignete i prestignete je da radite mnogo više od njih, da brzo učite i usput se prilagođavate. Raditi pametno jeste preduslov za bilo šta, ali nikako nije dovoljno za uspjeh. Ako radite pametno i daleko više od drugih tek onda imate neke šanse da uspijete u tome što radite.
Materijalne stvari dođu i prođu, ono što imamo na ramenima i ono za šta stojimo kao ljudi ostaje zauvijek. Trudim se da živim i da se ponašam tako da moja porodica nikada ne dođe u situaciju da se postidi bilo kog od mojih postupaka, a da djeci dok odrastaju budem najbolji moguci primjer.
Mislim da bi uvijek i u svakoj situaciji trebalo tretirati druge na način na koji bi ti želio da budeš tretiran da si u njihovoj poziciji - od toga kako se obraćaš dvogodišnjem djetetu do toga kako tretiraš investitore, klijente, partnere, zaposlene u kompaniji. Ako činimo dobre i ispravne stvari kada niko ne gleda, siguran sam da će se na dug rok sve višestruko vratiti i da ćemo biti iskreno srećni i ispunjeni.
Zašto su uspjesi Ilona Maska inspirativni
- Mislim da je sigurno najznačajniji preduzetnik današnjice i kao takav nevjerovatna inspiracija mladima. On je neko ko ulazi u koštac sa izuzetno teškim problemima. Ako pogledate njegove kompanije, od PayPala, gdje je na neki način krenuo protiv bankarskog sektora sa vizijom da sav novac na svijetu bude na PayPallu, vjerujem da bi to i ostvario da nije rano prodao kompaniju. Nakon toga stižu Tesla, SpaceX. Neki će reći da Mercedes, BMW ili ko već mogu takođe da naprave električne automobile, ali mislim da se ovaj talas elektrifikacije sigurno ne bi dogodio bar za još dvije decenije u ovom obimu da Ilon sa Teslom nije napravio taj početni korak. Njegov značaj i doprinos u ovom trendu elektrifikacije mnogo je veći od samog rezultata koji Tesla kao kompanija može da napravi, iako je Tesla mnogo više od proizvođača elektricčnih automobila. Sa SpaceX je ponovo napravio privatnu inicijativu za svemirsko istraživanje gdje je za nevjerovatno kratko vrijeme uspio ono što mnogo veće kompanije ili vladine agencije nisu za decenije.
Ilon Mask je primjer da neko ni iz čega može da dođe do takvih uspjeha, sa nevjerovatnom, nekad fanatičnom, posvećenošću. To je ono najvrijednije što Ilon ostavlja iza sebe. Njegova biografija treba da bude lektira djeci čim krenu u srednju školu kao najpozitivniji primjer, a posebno u ovim našim krajevima gdje nam zaista nedostaje promocije pozitivnih vrijednosti i nekih uspješnih priča. Volio bih da djeci postanu uzori preduzetnici, naučnici, stvaraoci, i da počnemo da mijenjamo ovaj iskrivljeni sistem vrijednosti u društvu.
Želje i planovi
- Poslovno, imam želju da od HTEC-a napravimo globalno priznatu i uspješnu tehnološku kompaniju, poligon za razvoj svih ljudi koji je čine i da zajedno dođemo do nečega što je maksimalni profesionalni potencijal svih nas, a šta je to, i dalje vjerovatno ne znamo.
Da li danas i studiranje na preštiznim univerzitetima daje bolju polaznu tačku? Da li početak vašeg biznisa na razvijenim tržištima, konstantna izloženost posljednjim trendovima, pozitivnijem načinu razmišljanja donosi bolje izglede za uspjeh – da, svakako, ali lako je tražiti razloge i izgovore zašto nešto ne može i zašto je nešto teško. Svakoga pozivam da nađe jedan razlog zbog koga je nešto možda moguće uraditi, a da onda da sve od sebe, i više od toga, i da pomogne sreći da se desi.
Često čujem ljude ili nekakve life coacheve kad kažu da ne bi trebalo raditi puno nego pametno, da je pametan rad preduslov za bilo šta. Ako radite glupo to vas neće odvesti nigdje koliko god da radili. Ako radite pametno i malo, oni koji rade pametno i puno će vas preteći da ih nećete ni vidjeti. Konkurencija je globalna, takmičite se sa ljudima koji su u najmanju ruku pametni kao vi, koji imaju često bolje preduslove, bolje škole, kontakte i okruženje. Jedini način da budete konkurentni, da ih dostignete i prestignete je da radite mnogo više od njih, da brzo učite i usput se prilagođavate. Raditi pametno jeste preduslov za bilo šta, ali nikako nije dovoljno za uspjeh. Ako radite pametno i daleko više od drugih tek onda imate neke šanse da uspijete u tome što radite.
Materijalne stvari dođu i prođu, ono što imamo na ramenima i ono za šta stojimo kao ljudi ostaje zauvijek. Trudim se da živim i da se ponašam tako da moja porodica nikada ne dođe u situaciju da se postidi bilo kog od mojih postupaka, a da djeci dok odrastaju budem najbolji moguci primjer.
Mislim da bi uvijek i u svakoj situaciji trebalo tretirati druge na način na koji bi ti želio da budeš tretiran da si u njihovoj poziciji - od toga kako se obraćaš dvogodišnjem djetetu do toga kako tretiraš investitore, klijente, partnere, zaposlene u kompaniji. Ako činimo dobre i ispravne stvari kada niko ne gleda, siguran sam da će se na dug rok sve višestruko vratiti i da ćemo biti iskreno srećni i ispunjeni.
Zašto su uspjesi Ilona Maska inspirativni
- Mislim da je sigurno najznačajniji preduzetnik današnjice i kao takav nevjerovatna inspiracija mladima. On je neko ko ulazi u koštac sa izuzetno teškim problemima. Ako pogledate njegove kompanije, od PayPala, gdje je na neki način krenuo protiv bankarskog sektora sa vizijom da sav novac na svijetu bude na PayPallu, vjerujem da bi to i ostvario da nije rano prodao kompaniju. Nakon toga stižu Tesla, SpaceX. Neki će reći da Mercedes, BMW ili ko već mogu takođe da naprave električne automobile, ali mislim da se ovaj talas elektrifikacije sigurno ne bi dogodio bar za još dvije decenije u ovom obimu da Ilon sa Teslom nije napravio taj početni korak. Njegov značaj i doprinos u ovom trendu elektrifikacije mnogo je veći od samog rezultata koji Tesla kao kompanija može da napravi, iako je Tesla mnogo više od proizvođača elektricčnih automobila. Sa SpaceX je ponovo napravio privatnu inicijativu za svemirsko istraživanje gdje je za nevjerovatno kratko vrijeme uspio ono što mnogo veće kompanije ili vladine agencije nisu za decenije.
Ilon Mask je primjer da neko ni iz čega može da dođe do takvih uspjeha, sa nevjerovatnom, nekad fanatičnom, posvećenošću. To je ono najvrijednije što Ilon ostavlja iza sebe. Njegova biografija treba da bude lektira djeci čim krenu u srednju školu kao najpozitivniji primjer, a posebno u ovim našim krajevima gdje nam zaista nedostaje promocije pozitivnih vrijednosti i nekih uspješnih priča. Volio bih da djeci postanu uzori preduzetnici, naučnici, stvaraoci, i da počnemo da mijenjamo ovaj iskrivljeni sistem vrijednosti u društvu.
Želje i planovi
- Poslovno, imam želju da od HTEC-a napravimo globalno priznatu i uspješnu tehnološku kompaniju, poligon za razvoj svih ljudi koji je čine i da zajedno dođemo do nečega što je maksimalni profesionalni potencijal svih nas, a šta je to, i dalje vjerovatno ne znamo.
Moj generalno najveći cilj u životu je da budem najbolji suprug i najbolji otac mojim ćerkama, da mojoj djeci dam ono što sam dobio od mojih roditelja, a to je bezuslovna ljubav i podrška u svemu što budu željele da rade u životu. Na neki način želim da im budem i uzor i primjer kako da navigiraju kroz ovaj svijet pun izazova.
Teodora Brnjoš
Tagovi:
HTEC Group
Aleksandar Čabrilo
Aleksandar Čabrilo biografija
razvoj digitalnih proizvoda
razvoj tehnologije
digitalna transformacija
dizajn digitalnih proizvoda
Komentari
Vaš komentar
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vijsti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.