Je li unosna trgovina akcijama preduzeća u stečaju - Veliki rizik, ali se ponekad može isplatiti

Kada kompanije koje su akcionarska društva odu u stečaj, stečajni upravnik preuzima upravljanje cjelokupnom imovinom koja spada u stečajnu masu, a ukoliko se hartije od vrijednosti nađu među tom imovinom, nadležnost upravnika se proširuje i na njihovo čuvanje uz obavezu obavještavanja Odbora povjerilac, kazali su za Pobjedu iz Komisije za tržište kapitala, upitani da li se ovim akcijama može trgovati tokom stečaja.

Ukazuju da se Odbor povjerilaca izvještava o eventualnoj namjeri prodaje, kako bi se izjasnili, odnosno uložili prigovor ako se tome iz nekog razloga protive.

Imajući u vidu da je u Crnoj Gori veliki broj, prvenstveno državnih akcionarskih preduzeća tokom posljednjih decenija otišlo u stečaj, u javnosti nije bilo puno govora o tome šta se u tom slučaju dešava sa akcijama i koja su prava ostalih akcionara.

- Zakon o stečaju propisuje da je stečajna masa cjelokupna imovina stečajnog dužnika u zemlji i inostranstvu na dan otvaranja stečaja, kao i imovina koju stečajni dužnik stekne tokom stečajnog postupka. To znači da, ukoliko je stečajni dužnik vlasnik hartija od vrijednosti, odnosno akcija, one će, takođe, po osnovu člana 103 Zakona o stečaju ulaziti u stečajnu masu dužnika i podlijegati prodaji. Zakon o privrednim društvima, takođe, na pojedinim mjestima eksplicitno dozvoljava prodaju akcija društva koje je palo pod stečaj, na primjer članom 202 ("Akcije društva u stečaju mogu se sticati"). Stečajna masa, uprkos tome što prvenstveno služi namirenju povjerilaca, često obuhvata i "zdravu imovinu" koja se brzo može angažovati kao osnov za sticanje profita, upravo kroz otkup akcija - navode iz Komisije.

Ukazuju da akcije takvih preduzeća obično gube vrijednost, te da su akcionari među posljednjima koji će biti isplaćeni, imajući u vidu da dolaze na red za namirenje tek nakon namirenja svih ostalih povjerilaca kompanije.

- U nekim slučajevima, ukoliko postoji preostala vrijednost nakon namirenja svih dugova, akcionari mogu dobiti određeni iznos - kazali su iz Komisije.

Da je takvih slučajeva bilo, Pobjedi je kazao broker, diler i investicioni savjetnik u Bull&Bear Aleksandar Jovović. Na pitanje Pobjede na osnovu čega se kompanije odlučuju da kupe akcije preduzeća u stečaju, te koja je ekonomska logika, Jovović objašnjava da je to investiciona odluka i procjena svakog investitora ponaosob.

- Lično smatram da je to veliki rizik i da je dosadašnje iskustvo pokazalo da značajno veći broj stečajnih postupaka se okonča na način da akcionari ne dobiju ništa, međutim bilo je i suprotnih primjera gdje su obaveze prema povjeriocima u stečajnom postupku bile manje od imovine, te je na kraju stečajnog postupka dio stečajne mase podijeljen akcionarima. Kao na primjer u stečaju HTP Onogošt a.d. Nikšić, Građevinsko Gorica a.d. Podgorica ili najsvježiji primjer Jadransko brodogradilište a.d. Bijela - objašnjava Jovović.

Iz Komisije ukazuje da se akcijama kompanija u stečaju nerijetko trguje i u Crnoj Gori, i u drugim zemljama u okruženju, budući da je takva praksa karakteristična posebno za države u tranziciji.

- U uslovima zamrlog tržišta kapitala i malog broja kompanija čije se akcije kotiraju na berzi, nije isključeno ni da je prodaja akcija firmi u stečaju dominatan oblik trgovanja akcijama u jednoj državi. Trgovanje akcijama je finansijska radnja koja, generalno, sa sobom nosi brojne rizike. Ne postoji "sigurno investiranje" koje garantuje sticanje profita, zbog čega se ljudi odlučuju na kupovinu udjela u kompanijama u kojima prepoznaju potencijal. Zbog toga ne može se smatrati ekonomski neopravdanom odluka o kupovini akcija firme u stečaju. Jednostavno, brojni su razlozi zbog kojih se takva radnja može smatrati logičnom i oni variraju - od toga da sticalac akcija nije svjestan da je društvo, čije akcije kupuje, palo pod stečaj, iako je Zakonom o privrednim društvima podvučena obaveza društva da navede napomenu da je u postupku likvidacije, odnosno stečaja, do situacije gdje se sticalac odluči na ovakav potez, jer ima pozitivna očekivanja u vezi s restrukturiranjem društva u stečaju. Tada sticalac očekuje da će, po realizaciji organizacionih i strukturalnih promjena kompanije, vrijednost akcija skočiti. Nažalost, prvi slučaj je znatno češći, gdje ljudi nijesu svjesni rizika i iz neznanja realnog stanja konkretne kompanije gube velike svote novca ulaganjem u njene akcije - objašnjavaju Pobjedi iz Komisije.

Na pitanje čijim se akcijama najviše trgovalo u Crnoj Gori, iz Komisije navode da je zabilježena trgovina akcijama Željezare Nikšić, Rudnika mrkog uglja iz Berana, Solane "Bajo Sekulić" - Ulcinj, Elektroindustrije "Obod" – Cetinje, Duvanskog kombinata i drugih.

- U svim nabrojanim firmama, borba za opstanak traje dugo i u pojedinim momentima je bila neizvjesna, što je, pretpostavljam, predstavljalo dovoljan povod za veliki broj investicija koje su bile uperene ka njima - kazali su iz Komsije dodajući da kupovina akcija takvih kompanija nije upitna ni po kom osnovu, imajući u vidu da je dozvoljena zakonom.

Jovović objašnjava da Zakon o tržištu kapitala propisuje da se akcije, obveznice, investicione jedinice, zapisi i druge, te prava koja iz njih proističu, mogu neograničeno prenositi u pravnom prometu.

- To znači da se akcijama svih emitenata, bez obzira da li su u stečaju ili ne, može trgovati bez ograničenja do okončanja stečajnog postupka, odnosno likvidacije tog emitenta, jer pravo svojine svakom akcionaru jemči Ustav Crne Gore. Članom 11 Zakona o privrednim društvima propisano je da akcionari akcionarskog društva ne odgovaraju za obaveze društva, pa prema tome ni njihova imovina u vidu akcija u tom akcionarskom društvu koje je ušlo u stečaj ne može biti predmet stečajnog postupka i u nadležnosti stečajnog upravnika, nego je to lična svojina svakog akcionara ponaosob - naveo je Jovović, dodajući da treba praviti razliku između imovine kompanije, nad kojom je otvoren stečaj, i imovine akcionara u vidu akcija koje posjeduju u toj kompaniji.

Dodaje da se najviše trgovalo akcijama Solane, a da krajnji ishod tih investicija zavisi od ishoda sporova koji se vode između te kompanije i države. I Jovović naglašava da u kupovini akcija kompanija u preduzeću nema ničeg spornog.

- Akcije su finansijski instrument koji se može neograničeno prenositi u pravnom prometu sve dok emitent koji ih je emitovao postoji, nezavisno u kom pravnom obliku. I to na tom principu funkcioniše svuda u svijetu, jer su akcije imovina kao i svaka druga, a jedno od osnovnih ljudskih prava jeste pravo na neometano uživanje svoje imovine - zaključuje Jovović.