Ekonomisti predviđaju: Kineski električni automobili preplaviće Evropu

Talas kineskih vozila na električni pogon počeće da zapljuskuje Evropu ove godine, predviđaju ekonomisti u istočnoj Aziji, jer su najveći kineski izvoznici automobila počeli da rješavaju problem nedostatka velikih brodova za transport.

Talas kineskih automobila na električni pogon tek će zapljusnuti Evropu i to počev od ove godine, predviđaju ekonomisti u istočnoj Aziji.

Kina je prošle godine prvi put pretekla Japan i postala država koja je izvezla najviše vozila na svijetu, čak 4,91 milion.

Kineski proizvođači poput BYD i drugih na tom putu ka svjetskom vrhu, naravno, prije Japanaca iza sebe su ostavili Južnokorejce i Njemce, a okosnica njihovog uspješnog juriša na tron bili su jeftini i kvalitetni električni automobili.

Veliki dio njihovog izvoza, međutim, otpao je na zemlje poput Rusije, Meksika ili Tajlanda, dok je prodaja u zapadnoj Evropi, u državama poput Njemačke i Holandije, bila manje zastupljena u strukturi tog izvoznog rezultata.

Kada je riječ o azijskim proizvođačima na evropskom tržištu, ubjedljivo najveći udio još uvijek posjeduju Tojota, Hjundai, KIA i drugi japanski i južnokorejski divovi, dok kineske kompanije u svojim rukama drže samo tri odsto.

Sada, međutim, azijski ekonomisti očekuju da se situacija drastično promijeni i kineski električni automobili bukvalno zapljusnu stari kontinent.

Razlog je jednostavan - oni su na putu da uklone najveću fizičku prepreku prodaji većeg broja svojih automobila u Evropi, brodski transport.

Naime, za razliku od svojih japanskih ili južnokorejskih rivala, kineski proizvođači automobila, zbog svoje dosadašnje orijentacije na krupno domaće tržište nisu posjedovali sopstvene teretne brodove za transport automobila, te su se uglavnom oslanjali na njihovo iznajmljivanje, u čemu su imali poteškoća zbog velike konkurencije i ozbiljnih poremećaja u pomorskom saobraćaju.

Poslednjih godina zbog perturbacija koje je izazvala pandemija koronavirusa, a od nedavno i ratni sukob u Crvenom moru koji je praktično zatvorio Suecki kanal, troškovi brodskog transporta su osjetno skočili.

Naravno, rastu cijene transporta doprinosi i činjenica da su porasli proizvodni kapaciteti kineskih fabrika automobila i da one sada gledaju u inostranstvo - istočnoazijski mediji pišu da iznajmljivanje transportnih brodova kategorije "RoRo" ("roll on, roll off"), koji imaju rampu koja omogućava da se vozila ukrcaju u njihovu utrobu vožnjom i ne zahtijevaju korišćenje dizalica prilikom utovara i istovara, sada košta oko 115.000 dolara dnevno, što je sedam puta više nego prije epidemije.

Rješenje za to je kupovina sopstvenih transportnih brodova i potpisivanje ekskluzivnih ugovora sa transportnim firmama i kineski proizvođači to upravo čine.

Najveći kineski izvoznik električnih automobila "BYD", javljaju mediji u Aziji, obezbijedio je za naredne dvije godine osam transportnih brodova, kapaciteta od po sedam hiljada automobila. Sličnim putem kreće se i kineski proizvođač "Šangajska automobilska korporacija", poznatija pod akronimom "SAIC".

Većem prisustvu kineskih proizvođača u Evropi i prihvatanju njihovih vozila najpre pogoduje cijena, jer su njihovi električni automobili u proseku 20 do 40% jeftiniji od evropskih takmaca, ali i upliv njihovog kapitala - vodeće kineske kompanije iz automobilske industrije poput "Džilija" i "Pekinške automobilske korporacije" (BAIC) već posjeduju značajni vlasnički udio u "Volvou" i grupi "Mercedes-Benc".

S druge, strane prepreku može predstavljati ekonomska politika Evropske unije, koja može pokušati da zaštiti domaće proizvođače uvođenjem visokih carina, tako što bi proglasila kineske izvoznike za nelojalnu konkurenciju zbog stimulacija i olakšica koje im je u razvoju pružala država.

Evropska komisija je polovinom prošlog mjeseca objavila da, u sklopu istrage koju je otpočela u oktobru 2023, šalje svoje inspektore u fabrike BYD, Geely i SAIC u Kini kako bi prikupila informacije o njihovom poslovanju. Ti kineski proizvođači već su se povinovali vlastima EU tako što su odgovorili na upitnik Evropske komisije o svojoj poslovnoj praksi.