ToMontenegro uspješniji nego Montenegro Airlines u rekordnoj 2019.

Uporedna analiza finansijskih pokazatelja bivšeg avio-prevoznika, kompanije Montenegro Airlines (MA) iz njegove rekordne 2019. godine i novog avio-prevoznika ToMontenegro za prošlu godinu, ukazuje koliko je bivši avio-prevoznik bio finansijski neefikasan i da je odavno bio zreo za stečaj, kao i da je uprava nove kompanije prošle godine bez državne pomoći napredovala u svim finansijskim pokazateljima.

ToMontenegro je prošle godine, kada su cijene goriva bile skoro duplo veće nego 2019. godine, ostvario računovodstveni gubitak u poslovanju od 2,4 mil EUR, od čega se 2,1 milion odnosi na gubitak po amortizaciji. Rezultat iz poslovanja prije EBITDA (kamate, porez na dobit i amortizacija) bio je minus od 86.000 EUR. Kompanija je redovno plaćala obaveze i na kraju godine na računu je ostalo 3 mil EUR.

Direktor ToMontenegra do marta prošle godine bio je Predrag Todorović, a zatim je vršiteljka dužnosti direktora do 15. decembra bila Dragana Frantov Nikolić, kada je imenovan Saša Radović, za koga je inspekcija rada utvrdila da je nezakonito angažovan jer nije vratio prethodnu otpremninu i zbog toga je kompaniji već izrekla dvije novčane kazne.

Nova kompanije je prošle godine ostvarila prihod od 42,4 mil EUR sa dva svoja aviona i trećim koji je bio zakupljen i koji je radio tokom ljetnje sezone. Najveći trošak bilo je gorivo za koje je plaćeno 13,5 mil EUR, i na koji je otišla trećina, odnosno 32% prihoda. MA je sa više aviona u 2019. godini imao trošak za gorivo u vrijednosti od 16,4 mil EUR, što je bila vrijednost od 21% prikazanih prihoda u toj godini. Da je cijena goriva ostala ista ToMontenegro bi imao profit od oko 3 mil EUR.

Podatak koji ilustruje raziličit način poslovanja kompanija je da je ToMontenegro svoje obaveze plaćao u roku od sedam dana, a da je prosječan rok u kojem je to radio Montenegro Airlines i pored državne pomoći bio 244 dana.

MA je 2019. godine prijavio poslovni prihod od 75 mil EUR, plus 5,5 miliona državne pomoći za koju je naknadno utvrđeno da je bila nezakonita.

Stara avio-kompanija u tom periodu nije plaćala Aerodromima Crne Gore usluge iako je od putnika naplaćivala aerodromske takse, nije plaćala ni poreze i doprinose na zarede već je radnicima uplaćivala samo neto iznose, ostavila je dugove i Kontroli letjenja, za neto zarade i mnogim dobavljačima.

I sa tim načinom poslovanja kompanija je na kraju godine prikazala neto gubitak od 7,9 mil EUR. Kada bi se iz prihoda izuzela nezakonita državna pomoć od 5,5 miliona, realni gubitak kompanije trebalo je da iznosi preko 13,4 mil EUR.

MA je na kraju 2019, za koju je uprava tvrdila da je rekordna, imao negativnu vrijednost kapitala od minus 59 mil EUR. Kompanija je u negativni saldo kapitala ušla pet godina ranije, od kada revizor upozorava da ovaj avio-prevoznik ne može opstati bez državne pomoći, iako je više nije smio primati, odnosno da je već tada imala ispunjene uslove za stečaj. Akumulirani gubitak na kraju te godine iznosio je 98 mil EUR.

Kratkoročne i dugoročne obaveze MA na kraju 2019. godine iznosile su 103 miliona, dok su na kraju 2020. godine, kada je tadašnja uprava obustavila letove, obaveze kompanije iznosile preko 169,7 mil EUR prema onome što je prijavljeno tadašnjoj stečajnoj upravi. Dio tih obaveza odnosi se na prethodne godine, a najviše na nevraćenu državnu pomoć.

Agencija za zaštitu konkurencije je tek od septembra 2020. godine počela da donosi rješenja kojim je za nezakonitu proglašavala državnu pomoć dijeljenu proteklih godina.

Nakon otvaranje stečajnog postupka u MA u aprilu 2021. godine, država je preko kancelarije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa prijavila potraživanje od 93,3 mil EUR, koliko je utvrđeno da iznose nezakonite pomoći država ranije davala ovom avio-prevozniku.

Dakle, samo za pokriće negativnog kapitala i vraćanje nezakonite državne pomoći, kompaniji je bila potrebna nova pomoć od 152,3 mil EUR, da bi u bilansima vrijedila nula eura.

ToMontenegro je kao nova državna firma osnovan u februaru 2021. godine, dok je prve komercijalne letove imao 10. juna. Osnivački kapital kompanije iznosio je 30 mil EUR. Od tog novca su kupljena dva aviona "embraer" za 22 mil EUR, a zatim je za potrebe avio-kompanije još kupovana ostala oprema, djelovi, kancelarijski materijal, namještaj… Od osnivačkog kapitala ostala su nepotrošena tri miliona eura, što znači da je oko pet miliona investirano na kupovine opreme i ostalog, kao i za nematerijalno finansiranje osnivanja i rada kompanije u proteklih godinu i po.

Za protekle dvije godine izračunata je amortizacija (umanjenje vrijednosti imovine zbog korišćenja) od 2,85 miliona. Ukupna vrijednost kapitala kompanije iznosila je 22,5 mil EUR, dok je aktiva bila 27 mil EUR.

ToMontenegro je na kraju prošle godine imao i 3,5 mil EUR potraživanja od čega se 1,93 miliona odnose na potraživanja od kupaca, 682.000 EUR potražuju na osnovu toga što nije dobio povrat od poreza na dodatu vrijednost, a 857.000 EUR su ostala potraživanja.

MA je prema dostavljenim podacima poreskim vlastima, u 2019. godini imao 373 radnika, dok je ToMontegero u prošloj godini imao 123 zaposlenih.

Iako je bivša avio-kompanija imala veći prihod, iz podataka o efikasnosti se vidi da je ovaj pokazatelj izuzetno lošiji nego sada.

Prihod po zaposlenom u MA u 2019. godini 216.000 EUR, dok je u ToMontenegru on iznosio 348.000, odnosno bio je za 60% bolji.

Racio tekuće likvidnosti, pokazatelj mogućnosti opstanka kompanije, za Montenegro Airlines u 2019. godini iznosio je 0,2%. Kada je on manji od jedan, prema računovodtsvenim standardima, kompanija je nelikvidna i zrela za stečaj.

Što je ovaj koeficijent veći, kompanija ima bolju likvidnost i kreditnu sposobnost. Racio tekuće likvidnosti ToMontenegra na kraju prošle godine iznosio je 7,5.

Iz dokumentacije o potraživanju države od MA u stečaju od 93,3 mil EUR nezakonite državne pomoći, što je zatražila Agencija za zaštitu konkurencije, vidi se da je bivši stečajni upravnik Saša Zejak odbio cijelo ovo potraživanje. On je naveo da u finansijskoj dokumentaciji kompanije nije našao nijedan dokument na osnovu kojeg je država uplatila taj novac kompaniji.

Zejak je tvrdio, da je država jednostavno uplatila novac na račun kompanije, ne navodeći osnov za tu uplatu, zbog čega nije mogao priznati osnov za njegovo potraživanje.