Komo, Lugano, Monako, Sen Trope - Provjerili smo šta može prosječan turista u carstvu luksuza i džet-seta

Komo, Lugano, Monako i Sen Trope važe za prestonice svjetskog džet-seta. Sa prvim zracima sunca koji obasjaju Azurnu obalu, Švajcarsku i Italiju, izmile i bogataši koji odmor ili bar produženi vikend provode u ovom dijelu svijeta. Oni se ne bore za tri kutije ćevapa u Lidlu, ali nije da nisu iscrpljeni - vidi se to dok sa kesama Prade, Luj Vitona i Šanela naručuju okrepljujući aperol špric u živopisnim kafićima. Nađe se tu i poneki zalutali gost, pa svjetski mediji donose priču o još jednom šokiranom putniku koji je kafu sa pogledom platio 30 evra.

Da li je onda taj "sladak život" rezervisan samo za privilegovane jahtaše, bankare, holivudske zvijezde, bjelosvetske tajkune? Ima li prosječan turista šta da traži tamo gdje i vazduh miriše? Ukratko, da. Može da zavidi na lakoći življenja koja se osjeća u vazduhu, da se čudi zašto niko ne trubi u saobraćaju, da razmišlja o nepravednosti sistema, ali i da uživa u ljepoti koja krasi ove gradove. Znaju, ipak, bogataši šta valja. Pa, hajde da krenemo na put.

Komo - Kad Rokfeler promišlja kapitalizam

"Turista koji je posjetio jedan bar sa pogledom na jezero Komo, platio je duplu kafu i flašu vode 20 EUR" - izvijestio je italijanski Il Messaggero prije neki dan sa sve fotografijom računa koji je šokirao turistu (da ne bude da samo domaći mediji pišu o cijenama u turističkim mjestima).

Ne zna se odakle je preneraženi turista, ali prosječan turista sigurno nije. Jer, on će pažljivo prostudirati menije prije nego što ovdje čak i poželi italijanski espreso, a kamoli naruči, i time izbjeći da mu vlasnik restorana prezrivo frkne da ide negdje drugo ako ne može da priušti cijene. Studioznost se isplati, jer će tako naš oprezni turista saznati da u porodičnoj tratoriji iz 1978. godine, u manje posjećenom, ali šarmantnom seocetu Menađo, može popiti espreso za 2 EUR, a u špagetama uživati za samo 10 EUR. I to sve sa neprocjenjivim pogledom na jezero.

A može naš turista i da progovori latinski, uzvikne "Carpe diem" i posjeti Colombetta restoran u samom gradu Komo. Tu, na mjestu gdje su večerali Džordž Kluni i Robert De Niro, na šta podsjećaju slike u restoranu, naručiće selekciju sirove ribe za 46 EUR, pastu sa crnim tartufima kao prvo jelo za 38 EUR, brancin u vernaća vinu sa krompirom kao drugo jelo za 40 EUR i sve to zasladiti krem bruleom za 14 EUR. Jednom se živi.

Tako okrijepljen, može se posvetiti istraživanju jezera u koje se zaljubio Oskarovac Džordž Kluni i 2002. za 7 mil USD pazario vilu Oleandra koja je prvobitno pripadala porodici Heinz (zaslužna za čuveni kečap). Pametno je Džordž uložio, jer vila iz 18. vijeka sa 25 soba u kojima su spavali Barak Obam, princ Hari i Megan Markl, Džulija Roberts, danas navodno košta 100 mil USD.

Vilu možete vidjeti sa jezera, ali joj ne smijete preblizu prilaziti - kazna za one koji joj priđu na 100 metara je do 500 EUR, upozorio je gradonačelnik još 2015. godine znatiželjnike u obrazloženju odluke kojom je želio da sačuva privatnost milionera. Ali zato drugu zvijezdu među vilama možete posjetiti za samo 22 EUR. Toliko košta vođena tura u Vili del Balbianelo u kojoj su snimani "Kazino Rojal" i "Ratovi zvijezda".

Vilama obiluje i najposjećenije seoce na obali Koma, živopisni Belađo. Privatni posjedi u Belađu zauzimaju ogromnu površinu, uobičajeni su natpisi na stepenicama "Privatni posjed, ne sjedajte ovdje", nema ni kurtoaznog "molim", nije molba za plebs. Obične smrtnike koji se ljeti tiskaju uskim, živopisnim ulicama Belađa, nadgleda Vila Serbeloni, čijim parkom veličine 50 fudbalskih igrališta šetaju odabrani.

Tu Rokfeler fondacija okuplja naučnike, profesore i umjetnike da se na jednomjesečnoj plaćenoj rezidenciji, u oazi mira i ljepote, posvete svom radu. Tu je naš pisac Srđan Valjarević dobio inspiraciju za svoj roman "Komo", okružen luksuzom koji mu nije blizak, šetajući sam po nestvarno lijepom krajoliku i pijući pivo sa sebi sličnijom radničkom klasom koja živi u selu.

Možda će neki novi Valjarević imati sreću da dobije stipendiju za narednu godinu, za na primjer, program koji se, odnosi na, paradoksalno, promišljanje kapitalizma. Biće zanimljivo vidjeti koju će ideju za smanjenje jaza između bogatih i siromašnih dobiti nosilac stipendije dok sjedi u zlatnom kavezu čijim baštama je velikodušna Rokfeler fondacija dozvolila pristup turistima u organizovanim vođenim turama za 10 EUR.

Pa, ako se posle svega, poput miliona drugih, zaljubite u kristalno čistu vodu jezera okruženog Alpima, jednog od rijetkih u planinama, gdje, zbog specifične klime i palme rastu, možete pazariti i stan za, paradoksalno, manje novca nego u Beogradu. Stan od 90 kvadrata sa balkonom u prelijepom Belađu agencija reklamira za samo 115.000 EUR, dok stan na dva nivoa od 110 kvadrata, sa dva kupatila, u vili na nekoliko metara od jezera koje važi za jedno od najljepših na svijetu, košta 220.000 EUR.

Savjet: Do Koma se stiže jednostavno vozom iz Milana gdje takođe možete iznajmiti i auto, za u van sezoni nevjerovatnih 9 EUR po danu. Ipak, budući da su kamere na italijanskim autoputevima na svakom koraku, a ograničenja brzine često ne prelaze 110, lako ćete tih 9 EUR pretvoriti u mnogo više.

Lugano - Besplatne novine i javni toalet

Na samo 20-ak kilometara od Koma, u drugoj državi, ali sa istim "pasošem" - luksuzom, nalazi se Lugano. Idilični grad na istoimenom jezeru koji je, zbog luksuza i džet-seta, stekao nadimak Monte Karlo Švajcarske, treći je najvažniji finansijski centar u zemlji. Kombinacija mediteranskog duha, prelijepih parkova, premijum brendova i švajcarske efikasnosti privukla je bogataše koji Lugano biraju za centar svog života i poslovanja.

Nadamo se da naš neoprezni turista iz Koma neće ovdje zalutati, jer je sve barem duplo skuplje - sendvič u pekari je 10 CHF, čizburger u prosječnom restoranu 28 CHF, grčka salata 20 CHF, a 100 gr ručno rađenih pralina u čokolateriji 13 CHF. Neće se baš usrećiti ni u marketu gdje je kilogram jabuka 5 CHF, hljeb 3 CHF, a sok 5 CHF.

Šta onda može prosječni turista u Luganu? Može da osjeti kako mu puls usporava dok sluša tišinu u šetnji oko jezera. Može da uzme besplatne novine znatiželjan da vidi o čemu pišu reporteri u toj idili (o autobusima koji će na liniji 5 do 2025. godine biti potpuno elektrifikovani).

Može da vidi bilborde sa nasmijanim licima kandidata za kantonalne izbore u Tićinu 2. aprila, sa bolno nemaštovitim sloganima: "Da bude bolje", "Promjena sada", "Raditi bolje". Može da ode u besplatan javni toalet, a onda da posmatra kako na pauzi za ručak iz banaka i finansijskih fondova izlaze poslovni ljudi u skupim odijelima i pune obližnje restorane, kako bi okrijepljeni, nastavili da čuvaju i multiplikuju blago milionera.

Među najbogatijim ljudima Lugana nalazi se dosta Rusa koji su ovu oazu otkrili sedamdesetih, počeli da osnivaju firme i pune banke, da bi kasnije dobili i svoje škole i vrtiće. Krajem prošle godine, Švajcarska je zamrzla 7,5 mlrd CHF u okviru sankcija prema Rusiji zbog invazije na Ukrajinu. Ali, ne bi trebalo ruski tajkuni da brinu jer je zemlja čuvena po neutralnosti nedavno istakla da neće izaći u susret međunarodnim predlozima i konfiskovati ruski novac i poslati ga za oporavak Ukrajine jer je to u suprotnosti sa Ustavom.

Možda ste mogli da se na ulicama Lugana sudarite i sa Putinovom ljubavnicom, koju je ruski vladar, kako se šuška, baš ovdje poslao na početku rata sa Ukrajinom. Ono što sigurno ne možete je da kupite stan u centru Lugana, sa pogledom na jezero u koje srećni vlasnik ima priliku da gleda sjedeći na minijaturnoj terasi, jer košta 5,6 mil CHF. Ne možete da kupite ni plac, peti red od obale jezera, koji je agencija za luksuzne nekretnine Sotheby's oglasila za samo 1,49 mil CHF.

Monako - Čovjek sa četiri imena, žena bez profesije i kroasan od 1 EUR

"Kako je jeftino" - uzviknućete kada posle Lugana, stignete u Monako i u pekari ugledate kroasan za 1 EUR, kafu za 2 EUR, sendvič za 5 EUR. Nemojte, ipak, da vas zavaraju niske cijene u ovom "sunčanom mjestu za sumnjive ljude" kako je Monako opisao engleski pisac Somerset Mom.

Nigdje luksuz nije tako vidljiv kao na ulicama Monte Karla kojima skupi automobili prolaze toliko često da ih više ni ne primjećujete. Monako je dom za oko 38.000 stanovnika od kojih su bar trećina milioneri koji su ovdje došli da ne bi plaćali porez u svojim zemljama. Među njima i jedan od najbogatijih Britanaca, ser Džim Retklif koji je na ovaj način, pišu mediji, uštedio 4 mlrd USD poreza. Sasvim dovoljno da zaboravi prozivke koje stižu iz domovine da je taj novac mogao biti upotrijebljen za zdravstvo i školstvo.

Prostora više nema, a milionera spremnih da se tiskaju u stanovima u neboderima kako bi dobili poreske olakšice, hvala Bogu, sve je više, pa se širi maleni Monako sada ka moru. U toku je gradnja novog rezidencijalnog dijela Mareterra na šest hektara sa prosječnom cijenom kvadrata od 65.000 EUR.

Biće tu biciklističkih i pješačkih staza, solarnih panela, korišćenja kišnice, obećavaju projektanti novog naselja tik uz obalu koje se paradoksalno, ili baš očekivano, reklamira epitetima "eko" i "održivo". Nedovoljno ipak da zasijeni naučnike i ekološke aktiviste zabrinute da će se otimanjem zemlje od mora izmijeniti ekosistem.

Kad se prvi stanari usele 2025. godine, moći će da uživaju u svim pogodnostima koje pruža ova malena država na Azurnoj obali. Smiješiće im se sa uramljenih slika u izlozima pekara, antikvarnica, jahting klubova, princ Albert i princeza Šarlin, koja nosi epitet najtužnije princeze na svijetu. Ako im u šetnji, ne daj Bože pozli, na svakom koraku su defibrilatori - čuva Monako svoje "zlatne koke". Ako požele da se provozaju svojim električnim automobilima, ne moraju da brinu, punjači su takođe svuda.

A kad već postanu rezidenti Monaka, mogu se i vjenčati. Objava braka biće izložena ispred gradske skupštine, na brdašcetu u veoma živopisnom starom gradu gdje se nalazi i palata u kojoj je živjela voljena Grejs Keli, a koji nadgleda sve te jahte, glamurozne zgrade i kazina.

Tako je 7. marta objavljeno da su brak sklopili 61-ogodišnji Stefan Luj Žak Antoan Valeri (jedan čovjek), po profesiji zamjenik predsednika društva i njegova 30 godina mlađa izabranica bez profesije (i sa samo jednim imenom) Sintija Kandrej. Ako vas četiri imena mladoženje dovoljno zaintrigiraju da poželite da ga proguglate, nećete se razočarati. Riječ je o poznatom političaru i biznismenu iz Monaka koji, kao član borda direktora Fondacije princa Alberta, često prisustvuje prijemima sa svjetskim zvanicama.

Nekoliko dana kasnije, vjenčali su se Denis, 50-ogodišnji direktor društva, rođen u Moskvi i njegova 20 godina mlađa sunarodnica iz Jaroslavlja, Anastasija, po profesiji psihološkinja.

Znaju li Stefan, Sintija, Denis, Anastasija i ostali žitelji paralelne realnosti gdje i kako žive svi oni ljudi koji ih uslužuju u restoranima, supermarketima, poslastičarnicama, možda ćete se zapitati dok gledate jahte parkirane u luci. U Francuskoj, gdje živi skoro 80% svih radnika koji rade u Monaku. Uprkos generalno boljim uslovima i većim zaradama nego što imaju u domovini, radnici se suočavaju sa neprestanom prijetnjom od otkaza jer, po omraženom zakonu, poslodavcu nije potreban opravdan razlog ako želi da otpusti radnika bez fiksnog ugovora.

"C’est la vie", pomislićete dok se častite sendvičem iz pekare koji iz predostrožnosti jedete na ulici, jer je piknikovanje u velelijepnom parku kod kazina zabranjeno. Da li su i sendviči, ne znate, ali ne želite da provjeravate.

Sen Trope - Kožne čizme na kontejneru i četnik u muzeju

Posle Monaka, gdje će vas parking kod kazina u kom je snimano Bondovo "Zlatno oko" koštati 12 EUR za tri sata, obradovaćete se kad stignete u dva sata vožnje udaljen Sen Trope, gdje ćete se u van sezoni parkirati besplatno. I pasti u iskušenje kad vidite dotjeranu, našminkanu stariju Francuskinju koja na kontejner ostavlja par skupocenih prelijepih kožnih čizama u sjajnom stanju da i sirotinja uživa u skupom koraku.

A kakav drugačiji nego filmski doček da očekujete u gradiću koji je proslavila Brižit Bardo 1956. godine filmom "I Bog stvori ženu". Osvaja ovaj grad ljupkošću, šarmom, pastelnim fasadama u bojama kajsije, oker, nježno roze.

Sve se sprema za sezonu, dosta radnika i poneki turista šeta uličicima sa zatvorenim radnjama i tek ponekim izlogom iz kog se smiješi Brižit iz mladih dana. Zato je čuveni kafe Senequier, prepoznatljiv po crvenoj boji, pun. Tradicija od skoro jednog vijeka i mjesto na obali sa pogledom na jahte košta, pa ćete teleći kotlet sa smrčkom platiti 57 EUR, čokoladni mus 35 EUR, a pivo 22 EUR. Štedljivi mogu naručiti čizburger sa slaninom za 35 EUR i zasladiti se čuvenim tartom za 16 EUR.

Ako ne želite da posjetite restorane Sen Tropea koje je Njujork Tajms nazvao "gastronomskom scenom punom turističkih zamki i nepristojno skupih restorana u kojima je važno vidjeti i biti viđen", u šarmantnim pekarama možete popiti kafu za 2 EUR koliko košta i kroasan, i pojesti sendvič za 5 EUR ili Cezar salatu za 10 EUR.

Za obožavatelje filmova o žandarmu iz Sen Tropea nezaobilazna je poseta "Muzeju policije i filma" ispred kog vas dočekuje figura Ludovika Krušoa kome je život udahnuo legendarni glumac Luj de Fines. U zgradi u kojoj je policija zaista bila smještena do 2003. godine, podsjetićete se kancelarija u kojima je Krušo rešavao "zločine", vidjeti plakat našeg Inex filma za komediju "Žandarm i žandarmke" što se na češkom, saznajete zahvaljujući plakatu iz te zemlje, kaže "Četnik a četnice".

U ovaj svojevrsni vremeplov ušetaćete za samo 5 EUR, ali će vas zato "šarmantan stan u srcu Sen Tropea" od 46 kvadrata sa jednim kupatilom, koštati 470.000 EUR, dok stan od 112 kvadrata sa terasom, salonom i izvanrednim pogledom na more košta 3,5 mil EUR. Ako biste radije vilu, u ponudi je ljepotica od 266 kvadrata, u dvorištu sa palmama i lavandama, za nešto manje od 5 mil EUR.

I smrt je ovdje lijepa, a sa groblja na kom počiva i čuveni reditelj Rože Vadim, tik uz more, pruža se veličanstven pogled na ušuškani zaliv. Pa, ako već mora da se umre posle tako slatkog života, neka to bude u Sen Tropeu.

Marija Dedić