Kako je propao nekadašnji industrijski centar - U Bijelom Polju bilo desetak fabrika, danas nema više ko ni da štrajkuje
Komentari
(Foto: Shutterstock/Haris Dlakic)
Područje bjelopoljske opštine nekad je, što se tiče privrede, bilo jedno od najrazvijenijih u regionu i sa pravom je poljoprivredni dio, gdje je sa uspjehom djelovala firma Bjelasica, bio ugledni kraj. U naselju Nedakusi, na putu prema Prijepolju, bilo je desetak fabrika koje su po svojim proizvodnim programima bile prisutne, kako na domaćem, tako i na inostranim tržištima. I zvalo se Industrijska zona.
- Bilo je zaposleno preko 10.000 radnika, prije svega u tekstilnom gigantu Vunarskom kombinatu, zatim Imaku, Prvoj Petoljetki, Polipaku, Mladosti, Lenki... Saobraćajno preduzeće Transservis bilo je među najboljima, konfekcija Jekon prepoznatljiva po svojim proizvodima, a drvno prerađivačko preduzeće Špiro Dacić nadaleko prepoznatljivo, i slično - kaže Bogdan Krgović, koji je četiri decenije proveo radeći u fabričkoj hali i rukovodeći sindikatom.
Danas, u ovim hladnim zimskim danima, sve je još više tmurno i beznadežno. Nema skoro nijedne firme, izuzev Mesoprometa, da radi kako to dolikuje trećem gradu po veličini u Crnoj Gori.
Od zarada svih zaposlenih gradilo se čitavo Bijelo Polje, ističe jedan od rukovodilaca u Vunku Milosav Kojović, danas penzioner. Prodavnice su bile pune, a platežna moć bila na visokom nivou. Prije dvije decenije i više slivala se armija radnika iz industrijske zone u Nedakusima. Desetak fabrika su radile punom parom.
- Danas su to skoro sve fabrike sa zamandaljenim vratima, gdje je ovim nakaradnim privatizacijama radnik doveden na ivicu egzistencije. Hale zvrje prazne. Da nije Mesoprometa broj bi bio potpuno zanemarljiv - kaže Kojović.
Štrajkovi i protesti su bili prisutni svakog dana i radnici koji su došli do bijede tražili su svoja izgubljena prava iz radnog odnosa, ističe Krgović, dodajući da je u međuvremenu veliki broj tadašnjih radnika otišao na onaj svijet. Ne ostvarivši sa svojim porodicama ni elementarna prava.
- Pravi primjer kako nije trebalo raditi je ovaj nekadašnji tekstilni gigant. Bilo je nekad blizu tri hiljade zaposlenih. Gradili smo Bijelo Polje. U međuvremenu su bile licitacije jedna za drugom. Mašine rasprodate u bescijenje. Ono što je ostalo ruinirano i propada. Sad je prodato - kaže Kojović, jedan od prvih radnika Vunarskog kombinata, dodajući da je uništena privreda dovela i do iseljavanja, tako da Bijelo Polje više nije isti grad.
Sumorna slika industrijske zone
Sve u svemu sumorna slika, s obzirom na probleme, zaključane kapije, broj siromašnih i gladnih… Tuga, očaj, beznađe, izgubljeni pogledi, prosjačenje, zaduživanje, veresija… prisutni su na svakom koraku. A zima pritisla i steže. Najviše oko srca zbog problema koje ima armija nekadašnjih radnika u industrijskoj zoni, sa kojom se Bijelo Polje ne tako davno dičilo.
Sve u svemu sumorna slika, s obzirom na probleme, zaključane kapije, broj siromašnih i gladnih… Tuga, očaj, beznađe, izgubljeni pogledi, prosjačenje, zaduživanje, veresija… prisutni su na svakom koraku. A zima pritisla i steže. Najviše oko srca zbog problema koje ima armija nekadašnjih radnika u industrijskoj zoni, sa kojom se Bijelo Polje ne tako davno dičilo.
Tagovi:
Mesopromet
Vunarski kombinat
Vunko
Imako
Prva Petoljetka
Polipak
Mladost
Lenka
Jekon
Špiro Dacić
Bjelasica
Bogdan Krgović
Milosav Kojović
industrija
indsutrijska zona
privatizacija fabrika u Bijelom Polju
gašenje fabrika u Bijelom Polju
Komentari
Vaš komentar
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vijsti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.