Digitalizacija poljoprivrede - Ko će da koristi dronove i blokčejn na njivama ako su nam traktori stari 20 godina?

A šta je realnost? Koliko su tehnologije poput vještačke inteligencije, robotike, Interneta stvari, 5G, blokčejna primjenjive u poljoprivredi? Gdje je tu srpski poljoprivrednik koji, čini se, i dalje zabrinuto gleda u nebo nadajući se da će ga nadolazeća oluja zaobići ili mu barem neće uništiti sav prinos? O kakvim dronovima u poljoprivredi pričamo ako znamo da je prosječan srpski traktor u upotrebi više od 20 godina? A ako i osavremenimo opremu, ko će da je koristi, ako prosječan poljoprivrednik uveliko gazi šestu deceniju? Ovo su samo neka od pitanja na koja smo pokušali da dobijemo odgovor.

Šta podrazumijeva digitalizacija poljoprivrede?

Jedan od stubova evropskog Zelenog dogovora je strategija "od njive do trpeze". Ključ uspjeha za održivu proizvodnju hrane i ostvarenje ambicioznih ciljeva za 2030. godinu, među kojima je i smanjenje upotrebe hemijskih pesticida za 50%, jeste digitalizacija sektora. A šta ona zapravo podrazumijeva, za portal eKapija objašnjava prof. dr Marko Kostić sa Departmana za poljoprivrednu tehniku Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.

- Digitalizacija poljoprivrede podrazumijeva uvođenje savremenih informacionih tehnologija u poljoprivredu s ciljem unapređenja sistema donošenja odluka kako bi se smanjila upotreba agrohemijskih sredstava, povećao prinos i kvalitet i smanjila kontaminacija prirodnog okruženja štetnim materijama koje se koriste u poljoprivredi - objašnjava naš sagovornik.

Kako kaže, tekuća praksa pri donošenju odluka u biljnoj proizvodnji temelji se na tradicionalnim obrascima, prethodnom iskustvu, intuiciji individue, a najviše na naslijeđenim navikama iz prošlosti. Ali, takav način upravljanja zemljišnim resursom donosi rezultate koji nisu u saglasju sa količinom uloženih sredstava.

- Osim na nepouzdano upravljanje i donošenje odluka, konvencionalna poljoprivreda se oslanja na prosječne vrijednosti parametara, ne uvažavajući heterogenost zemljišnog kompleksa. Svako polje se tretira kao jedna proizvodna jedinica, čije se stanje ocjenjuje globalno kao prosjek stanja svih njenih djelova, dok se mjere primjenjuju podjednako na cijeloj površini polja. Rezultati su, shodno prisutnim varijabilnostima stanja zemljišta, veoma varijabilni, u krajnjem ishodu niži od očekivanog i mnogo niži od maksimalno mogućeg - napominje dr Kostić i dodaje da se još uvijek vode polemike o tome koje sve poljoprivredne djelatnosti se mogu podvrgnuti tehnologiji precizne poljoprivrede: da li je to samo ratarska ili se podrazumijevaju i ostale grane.

Određene tehnologije zahtevaju znanje koje poljoprivrednici nemaju

Prema podacima Evropske komisije, u EU postoji oko 11 miliona farmi, od kojih je većina klasifikovana kao porodična gazdinstva. U poljoprivredi radi 22 miliona stanovnika EU, dok je u lancu ishrane zaposleno 44 miliona radnika. Šta oni mogu da primijene od tehnologija na svojim njivama? Naš sagovornik pojašnjava da se koncept tzv. "precizne poljoprivrede" bazira na primjeni prije svega GNSS (GPS) i GIS tehnologije, senzorske detekcije, monitora prinosa, daljinskog nadzora (satelitsko ili snimanje bespilotniim letelicama), ISO-BUS tehnologije promjenljivih normi (VRT), interneta stvari (IoT), analitike velikih podataka.

- Od svih pomenutih tehnologija, najveću primjenu ima GNSS iz praktičnih razloga. Ona daje vidljive efekte za korisnika u vidu olakšanog rada na njivi, tačnijeg vođenja mašina po nepreglednim parcelama, ne zahtijeva stručno znanje i relativno je pristupačna nabavna cijena - kaže Kostić.

Mladi poljoprivrednici su u manjini (Foto: Pixabay / alex_agri)

Ostale tehnologije su značajno složenije, zahtijevaju veliko znanje iz različitih oblasti, efekti primjene nisu jasni, što svakako usporava prihvatanje od strane poljoprivrednika, napominje naš sagovornik.

- Jedna od najvećih barijera za primjenu savremenih tehnologija jeste visoka nabavna cijena i spor obrt kapitala u poljoprivredi. Osim toga, tu je i nepovoljna starosna struktura poljoprivrednika (prosječna starost prelazi 50 god.), nizak stepen obrazovanja, rizik proizvodnje, itd. U narednom periodu kada tehnologije pojeftine i dođu mlađe generacije koje bolje razumiju informacione tehnologije, prihvatanje će biti značajnije - kaže Kostić.

U Srbiji se poljoprivredom uglavnom bave stariji od 65 godina

A gdje je tu srpski poljoprivrednik? Nije baš u cvijetu mladosti, vozi traktor star dvije decenije i radi u porodičnom gazdinstvu. Anketa koju je Republički zavod za statistiku (RZS) sproveo 2018. godine pokazuje da se u Srbiji poljoprivredom bave uglavnom stariji od 65 godina kojih je 42,5%, dok je u starosnoj dobi 35 do 44 godine 8,7% poljoprivrednika. Ukupan broj poljoprivrednih gazdinstava je oko 564.500, od čega je porodičnih približno 563.000. Radnu snagu gazdinstava čini oko 1.337.000 ljudi, u mašinskom parku je oko 452.000 traktora i 86% je u upotrebi više od 20 godina.

Prosječan traktor u Srbiji stariji je od 20 godina (Foto: Rajko Karišić)

- Srbija u odnosu na druge, razvijenije zemlje djelimično zaostaje u primjeni informacionih tehnologija u poljoprivredi, ali ne u onoj mjeri koliko je u finansijski lošijoj situaciji. Na osnovu studije koja je urađena u okviru međunarodnog projekta Smart-AKIS u kom su učestvovale naučne institucije iz više zemalja Evrope i jedna iz Srbije, slični su simptomi zbog kojih poljoprivrednici oklijevaju kad je u pitanju primjena novih tehnologija. U tom smislu, može se reći da je naša poljoprivreda rame uz rame sa vodećim zemljama - kaže dr Kostić.

Besplatne mobilne aplikacije za nadzor usjeva

Jedna od zabluda je da su ove tehnologije napravljene samo za velike proizvođače. Primjena koncepta precizne poljoprivrede nikako nije rezervisana samo za velika gazdinstva, jer je riječ o tehnološkom konceptu koji nije apriori vezan za skupu tehniku, ističe naš sagovornik.

- Postoji pregršt alata koji su u ovom trenutku dostupni svima ili im je cijena pristupačna, a mogu doprinijeti boljem gazdovanju na njivi. Tu prednjače mobilne aplikacije koje su mahom besplatne, a mogu se koristiti za nadzor usjeva, alarmiranje u slučaju pojave deficita hraniva ili bolesti. Takođe, postoje besplatne GIS platforme za PC gdje se mogu koristiti geoprostorni podaci sa različitih senzora. Senzorska detekcija je sve pristupačnija, bilo da se radi bliska ili daljinska, ona omogućava pravovremeno uočavanje problema na parceli - kaže Kostić.

Uprkos digitalizaciji, očekuje se dalji rast cijena hrane (Foto: Africa Studio/shutterstock.com)

Ipak, prosječan poljoprivrednik ne može da primijeni kompleksnu analitiku podataka kojih ima sve više sa različitih izvora, pa je za to potrebna asistencija specijalizovanih službi, što se dodatno naplaćuje, kaže naš sagovornik.

- Poljoprivrednici su svjesni, bar u načelu, da nove tehnologije donose određene koristi, ali smatram da im nije najjasnije na koji način, jer nemaju uvid kako one zapravo rade. Vrlo često postoje određena rješenja koja i nisu prilagođena percepciji prosečnog poljoprivrednika, pa su ona u startu osuđena na neuspjeh. Teško je očekivati da poljoprivrednik koji treba da vodi računa o organizaciji poslova na gazdinstvu može samostalno da primjenjuje sve mogućnosti koje nosi industrijska revolucija 4.0 što implicira da će se u poljoprivredi stvarati potreba za dodatnim djelatnostima koja će se bazirati prije svega na podršci u prikupljanju i obradi podataka - ističe Kostić.

Poljoprivreda bez čovjeka nikada neće biti moguća

Kako je tehnologija napredovala, počelo je da se priča o digitalnim blizancima na njivama kao izumu koji će donijeti revoluciju. Riječ je o realnoj digitalnoj predstavi stvarnosti, polja, životinja, opreme koji mogu biti nadgledani sa udaljenih mijesta. Primjera radi, digitalna predstava krave može upozoriti poljoprivrednika na loše zdravlje životinje, bez fizičkog pregleda. Ipak, budućnost u kojoj će poljoprivrednik pratiti proizvodnju iz kuće ili kancelarije, a da ne mora čak ni da se pojavi na njivi, u domenu je naučno-fantastičnih filmova. Naš sagovornik ističe da poljoprivreda bez čovjeka nije moguća, niti će biti moguća.

- Svakako da će u budućnosti praćenje svih parametara koji su ključni za proizvodnju biti značajno olakšano, a time i predvidivost, standardizacija, kvalitet proizvoda značajno poboljšan. Poljoprivreda je suviše komplikovana da bi se mogla u potpunosti prepustiti mašini. Čovjek kao glavni akter sa svojom lucidnošću, prethodnim iskustvom će uvijek biti potreban da donese presudnu odluku o tome šta treba raditi u određenom momentu. Taj nivo intuitivnosti i sveobuhvatnosti mašinski algoritam neće imati u skorijem vremenu - kaže sagovornik eKapije.

Cijena hrane i dalje će rasti

A šta će se desiti sa cijenom hrane? Jedno od obećanja digitalizacije u poljoprivredi bilo je da će zahvaljujući napretku tehnologije, hrane biti više, pa će samim tim i njena cijena biti niža. To se, ipak, neće tako lako desiti.

- Cijena hrane će zavisiti od tržišta, tj. odnosa ponude i potražnje. S obzirom da je proizvodnja pod otvorenim nebom sve rizičnija zbog klimatskih ekscesa koji se sve učestalije dešavaju, da varijabilnosti u proizvodnji dominantno zavise od klime (preko 80%), a da pri tome klimatologija nema mogućnost davanja pouzdane rane predikcije vremenskih prilika na nivou polja na osnovu kojih bi se pravila strategija aktivnosti, svi su izgledi da će tržište primarnih poljoprivrednih proizvoda biti turbulentno sa uzlaznim cjenovnim trendom - zaključuje prof. dr Marko Kostić sa Departmana za poljoprivrednu tehniku Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.

Marija Dedić