Crna Gora i Otvoreni Balkan - Sporna pitanja i potencijalni problemi

Otvoreni Balkan predstavlja opasnost za građane zbog sistema bezbjednosti hrane, koji je u Crnoj Gori brižljivo građen u prethodnom periodu, dok Sporazum o slobodnom pristupu tržištu rada zapravo i ne garantuje pristup na način kako je to uređeno u Evropskoj uniji i ne predstavlja značajno unapređenje u toj oblasti, ocijenili su sagovornici Pobjede - bivša direktorica Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Vesna Daković i advokat i profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Mediteran Miloš Vukčević.

Do sada su u okviru Otvorenog Balkana zaključena tri sporazuma: Sporazum o uslovima za slobodan pristup tržištu rada, Sporazum o saradnji u veterinarskoj, fitosanitarnoj i oblasti bezbjednosti hrane i Sporazum o povezivanju šema elektronske identifikacije.

Predstavnici tri države inicijatorke Otvorenog Balkana potpisali su na dvodnevnom samitu u Ohridu u Sjevernoj Makedoniji, u utorak i srijedu, četiri nova dokumenta, Sporazum o međusobnom priznavanju diploma i naučnih zvanja i tri memoranduma o saradnji u oblasti turizma, kulture i memorandum koji se odnosi na saradnju poreskih uprava u suzbijanju utaje poreza. Samitu su prvi put prisustvovali predstavnici Crne Gore i Bosne i Hercegovine kao posmatrači

Kako objašnjava Vukčević, Otvoreni Balkan kao regionalna inicijativa ili ekonomska zona koje su uspostavile tri države - Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija podrazumijeva zaključivanja niza međunarodnih ugovora, odnosno sporazuma o trgovini, saradnji i srodnim pitanjima i oni moraju biti ratifikovani u parlamentima navedenih zemalja,

Do sada su ratifikovana gore navedena tri sporazuma, a najviše pažnje javnosti izazvali su sporazumi o bezbjednosti hrane i takozvanom slobodnom tržištu rada.

Prema ocjeni bivše direktorice Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, inicijativa Otvoreni Balkan je velika opasnost za bezbjednost građana, prvenstveno zbog sistema bezbjednosti hrane, koji smo u Crnoj Gori zaista brižljivo gradili, u skladu sa poglavljem 12 pregovora sa EU.

Ona je to navela komentarišući Zakon o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u veterinarskoj, fitosanitarnoj i oblasti bezbjednosti hrane i hrane za životinje na Zapadnom Balkanu, kojim je parlament Srbije potvrdio jedan od potpisanih sporazuma iz inicijative.

Daković je saopštila da taj sporazum predviđa da granični veterinarski i fitosanitarni inspektori ne pregledaju životinje, hranu životinjskog porijekla i biljke na granici.

- Razlog ili logika postavljanja graničnih inspektora je zato što životinje i biljke mogu da unesu bolesti. Upravo zbog toga, granični fitosanitarni i veterinarski inspektori pregledaju pošiljke na graničnim prelazima gdje treba da imaju posebno uređene objekte za pregled - kazala je Daković Pobjedi i dodala da Crna Gora već ima ovakav jedan objekat u Luci Bar, a kroz IPA su obezbijeđena sredstva za izgradnju još tri objekta za veterinarski i fitosanitarni pregled - na aerodromu Podgorica, GP Božaj prema Albaniji i Kula prema Kosovu.

- Dakle, Evropska komisija dodjeljuje finansijska sredstva za izgradnju prelaza koji čuvaju njene buduće granice od unosa bolesti koje se prenose životinjama ili hranom ili štetnih organizama koji mogu uništiti zasade u granicama Unije. Čak je od jula 2021. godine, ova granična inspekcijska kontrola dodatno pooštrena na granicama EU, što Crna Gora prema Strategiji za pregovaračko poglavlje 12 ima namjeru da primjeni od 2023. godine - rekla je Daković.

Ona je više od pet godina vodila Upravu za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, a i dalje je delegat Crne Gore u Svjetskoj organizaciji za zdravlje životinja, gdje je potpredsjednik za regionalnu komisiju za Evropu.

- Dok sam bila u Upravi za bezbjednost hrane, godišnje je vraćano sa granice, odnosno zabranjivano stavljanje na tržište Crne Gore po više od 1.000 tona hrane, dominantno voća i povrća, koje ima u sebi sadržaj pesticida koji nije dozvoljen. Nikada nijesmo navodili zemlje iz kojih zabranjujemo uvoz zbog nedozvoljene upotrebe pesticida, ali najviše uvozimo iz CEFTA zemalja, pa je lako zaključiti - istakla je Daković.

Daković je navela da predmetni Sporazum o saradnji u oblastima bezbjednosti hrane pretpostavlja međusobno priznavanje laboratorijskih analiza.

- Samo ću reći da evropska legislativa propisuje laboratorijske metode za značajan broj analiza bezbjednosti hrane. Mi smo tu legislativu, kroz pregovore u poglavlju 12 prenijeli i primjenjujemo je od 2018. godine. Ostale zemlje nijesu ni otvorile poglavlje 12. Dakle, trebalo bi da se upoređuju različite laboratorijske analize, po različitim metodama, što je nemoguće - upozorila je Daković.

Ona je naglasila da zemlje Zapadnog Balkana, u oblastima bezbjednosti hrane, veterine i fitosanotarnog nadzora, veoma intenzivno sarađuju, za šta im stoji na raspolaganju CEFTA mehanizam, ali i Evropska komisija, Svjetska organizacija za zdravlje životinja, EFSA, FAO, a čak je uspostavljena i platforma za šefove veterinarskih službi Zapadnog Balkana, po ugledu na isti mehanizam koji ima EU.

- Međutim, propisi u ovim oblastima su različiti, što je uglavnom i jedina smetnja u trgovini. Vrlo često sam na CEFTA sastancima iznosila stav da kada svi budemo imali EU propise iz oblasti bezbjednosti hrane, što moramo imati ako hoćemo u EU, nećemo imati nikakve probleme u trgovini, tada ćemo moći otvoriti granice, ali tada će i granice EU biti otvorene za nas - rekla je Daković.

Ona je istakla da je Crna Gora u oblasti bezbjednosti hrane, veterine i fitosanitarne oblasti, u svoje zakonodavsvo prenijela više od 5.000 EU propisa, dok nijedna od zemalja Zapadnog Balkana, još nije ni ušla u proces transpozicije ovih propisa, jer nijesu ni otvorile pregovaračko poglavlje 12.

- Mi smo ovo poglavlje otvorili 2016. godine, pa mislim da je jasno koliko su ostale zemlje iza nas. Zaključujem, ako je suditi po ovom zakonu, jedino pitanje za Crnu Goru jeste da li želimo da nastavimo svoje pregovore sa EU ili želimo da idemo nazad - saopštila je Daković.

Ona je napomenula da je svake, čak i prethodne godine, Crna Gora, u najlošijem izvještaju o napretku EK, imala dobar napredak kada je pregovaračko poglavlje 12 u pitanju.

- Zato, Crnu Goru vidim kao lokomotivu, koja će svojim primjerom podstaknuti druge zemlje Zapadnog Balkana da prenose EU propise i standarde, čime će ne samo otvoriti svoje granice u okvirima Zapadnog Balkana, nego i EU, a i šire. To nam je valjda svim jedini i zajednički cilj - poručila je Daković.

Ona je ukazala na nekoliko problema koje bi imali ukoliko bi u Crnoj Gori bio na snazi predmetni Zakon o saradnji u oblastima bezbjednosti hrane.

- Prvo, pošiljke se u skladu sa ovim sporazumom ne pregledaju na graničnom prelazu, odnosno gubimo mogućnost da pošiljku vratimo sa graničnog pralaza. Na bazi prethodnog primjera, u najboljem slučaju, pošiljku moramo upotrijebiti na drugačiji način ili u druge namjene, ako je uopšte i iskontrolišemo i možemo upotrijebiti. U najgorem slučaju, pošiljku ćemo pojesti ili je moramo uništiti, ako smo je uopšte iskontrolisali - rekla je Daković.

Ona navodi da u skladu sa sporazumom Crna Gora ne bi imala pravo da kontroliše pošiljke ako ih prate laboratorijske analize iz drugih zemalja Zapadnog Balkana.

- Ovdje čak imamo dva problema. Prvi je vezan za metode laboratorijskih analiza, koje zbog različitih propisa nemamo svi iste. Drugi je vezan za nivo dozvoljenih mikotoksina, koji je višestruko manji u Crnoj Gori, u skladu sa EU propisima, nego na primjer u Srbiji - saopštila je Daković.

Profesor Miloš Vukčević analizirajući za Pobjedu ugovor koji izaziva možda i najviše interesovanja javnosti - Sporazum o uslovima za slobodan pristup tržištu rada na Zapadnom Balkanu - kaže da se, iako bi se iz njegovog naziva stekao utisak da će građani država Otvorenog Balkana odmah nakon njegovog stupanja na snagu imati slobodan pristup tržištu rada, analizom njegovih članova uočava da sporazum ima za cilj da pojednostavi procedure zapošljavanja za državljane ugovorenih strana, ali ne i da obezbijedi slobodan pristup tržištu rada pod istim uslovima kao i za domaće državljane ugovorne strane.

- Dakle, za razliku od Evropske unije koja državljanima država članica garantuje slobodu kretanja, nastanjivanja i slobodu zapošljavanja pod istim uslovima kao i domaćim državljanima, osim javnog sektora koji je izuzet, ovaj sporazum pojednostavljuje administrativne procedure za ulazak, kretanje i boravak i rad državljana drugih ugovornih strana (član 3 sporazuma), ali ne garantuje slobodan pristup tržištu rada kao i za domaće državljane - navodi Vukčević.

Kako objašnjava, to se može zaključiti iz stava 2 člana 3 sporazuma u kojem nedostaju riječi "kao i domaći državljani", već se garantuje jednak pristup tržištu rada državljanina drugih ugovornih strana.

- To znači, na primjer, da će Srbi i Makedonci u Albaniji imati jednak pristup tržištu rada, ali neće imati ista prava, odnosno pristup tržištu rada, kao i domaći državljani Albanci. Član 4 sporazuma propisuje uopšteno pravilo koje važi za sve strance, a to je da državljani ugovornih strana imaju pravo ulaska i boravka pod uslovom da posjeduju ličnu kartu, nemaju zabranu ulaska i boravka i ne predstavlju prijetnju po nacionalnu bezbjednost druge ugovorne strane - navodi on.

Ono što jeste novina u odnosu na postojeće pravne sisteme zemalja Zapadnog Balkana, kaže Vukčević, jeste što je u članu 7 sporazuma propisana elektronska registracija podataka stranca koje želi da pristupi tržištu rada i koji potom dobija identifikacioni broj Otvorenog Balkana nakon što završi registraciju, odnosno bude obaviješten da je njegov pristup tržištu rada odobren.

- Iskreno, ovdje ne vidim neko veliko administrativno unapređenje i olakšavanje, jer i po važećem Zakonu o strancima Crne Gore, ali i zakonima drugih zemalja Balkana, takođe postoji administrativni postupak u kojem stranac podnosi zahjtev da mu se odobri dozvola za boravak i rad, koji nakon odobrenja počinje sa radom - navodi on.

Kako objašnjava Vukčević, i po ovom sporazumu stranci - državljani ugovornih strana Otvorenog Balkana, moraju elektronski podnijeti zahtjev da se registruju i da im se odobri slobodan pristup tržištu rada koji važi dvije godine i može se produžiti, slično kao i sa našom dozvolom za boravak i rad koja se isto tako može produžiti.

- Dakle, nije neko olakšanje, već samo umjesto dozvole za boravak i rad imate odobrenje za slobodan pristup tržištu rada. Član 8 propisuje slučajeve prestanka odobrenja za slobodan pristup tržištu koji su zapravo isti kao i prestanak važenja radne dozvole za boravak i rad stranaca po crnogorskom Zakonu o strancima - ocjenjuje Vukčević.

Važno je napomenuti, ističe on, da sporazum ne obezbjeđuje nikakve olakšice u pogledu dobijanja dozvole za stalan boravak, što se može vidjeti iz člana 9 sporazuma, u kojem je jasno propisano da se odredbe ovog sporazuma ne primjenjuju na postupak podnošenja zahjteva za dobijanje stalnog boravka.

- To znači da državljani zemalja Otvorenog Balkana neće imati nikakve olakšice niti privilegije u odnosu na druge strance kada je u pitanju dobijanje dozvole za stalni boravak. Tu će se i dalje primjenjivati uslovi prema nacionalnom zakonodavstvu - smatra Vukčević.

Dodaje da je članom 11 sporazuma propisano da će nadzor nad njim vršiti zajednička komisija od najmanje pet predstavnika svake ugovorne strane i koja će se sastajati najmanje jednom godišnje i podnositi izvještaj.

On podsjeća i da je članom 14 propisana obaveza za ugovorne strane da usklade svoje zakonodavstvo koje se tiče primjene sporazuma sa pravnom tekovinom EU, što otvara mogućnost da se dodatnim protokolima mogu dalje regulisati pitanja koja su relevatna za primjenu sporazuma.

- Dakle, jasno je da ovaj sporazum na kome se zasniva Otvoreni Balkan ne garantuje slobodan pristup tržištu rada, kao što to garantuje Evropska unija, u okviru slobode kretanja lica i vršenja usluga, državljanima drugih država članica EU, pod istim uslovima kao i domaćim državljanima - ocjenjuje Vukčević.

Prema njegovom mišljenju, sporazum ima za cilj da pojednostavi proceduru i olakša pristup tržištu rada, ali ni po tom pitanju ne predstavlja neko značajno unapređenje.

- I dalje je ostala administrativa procedura dosta slična onoj koja već postoji u zakonodavstvima zemalja Zapadnog Balkana, a to je procedura dobijanje dozvole za boravak i rad. Jasno je da sporazum ne nudi nikakve olakšice po drugim osnovama - turizam, sloboda kretanja lica, nastanjivanje i sl. Svakako, ovaj sporazum ne može biti alternativa unutrašnjem tržištu EU kao područja bez granica u kojem su ostvarene četiri osnovne slobode - slobode kretanja roba, lica, usluga i kapitala - zaključuje Vukčević.

Daković je saopštila da apsolutno ne razumije ko je nadležan za Otvoreni Balkan.

- Kome se žalimo ako je neko prekršio sporazum, odnosno zakon? A u slučaju ovoga što mene brine, kome se žalimo ako dođe do masovnog ili bilo kakvog trovanja ili obolijevanja? Na primjer, kroz CEFTA sekretarijat, Albanija se žalila na Crnu Goru, zbog toga što joj se analizira svaka pošiljka voća i povrća prilikom uvoza u Crnu Goru. A kome će sad da se žali - pita se Daković i dodaje da u jednom od članova sporazuma (član devet) se kaže da će uvoznice odmah obavijestiti izvoznice, ukoliko dođe do nekih problema.

- Samo kada bi znali koliko sam lično notifikacija zbog visokog sadržaja pesticida poslala zemlji izvoznici, bez i da su me udostojili odgovorom - kazala je Daković.

Ona je podsjetila i na jedan dramatičan primjer i slučaj iz 2020. godine kada je nakon proglašenja pandemije korona virusa u martu 2020. godine, analiza pokazala da prva isporuka pšenice iz uvoza ne odgovara upotrebi za ishranu ljudi, jer je sadržaj mikotoksina skoro duplo veći od dozvoljenog.

- Naravno da nikome nije palo na pamet da takvu pšenicu iskoristi za proizvodnju brašna za ishranu ljudi. Dakle, kada bi primjenjivali predmetni zakon u slučaju sa pšenicom iz marta 2020. godine, samljeli bi pšenicu visokog sadržaja mikotoksina, koji bi se samim tim našao i u brašnu koje bi zatim svi koristili u ishrani (jer drugog nije bilo). Drugim riječima, zdravlje svih građana bi bilo ugroženo - istakla je Daković.