Bivši radnici beranske Polimke pravdu čekaju 15 godina - Iz nekada uspješne fabrike nestale mašine i zalihe robe, ostale samo hemikalije

Među brojnim beranskim radnicima koji su nakon gašenja preduzeća i upućivanja na biro rada godinama uzalud pokušavali da ostvare svoja zaostala potrežavanja nalaze se i nekadašnji radnici Polimke. Ogorčeni što ni nakon 15 godina, uz brojna sudska ročišta, nijesu uspjeli da privole Vladu Crne Gore da im isplate puni iznos obećanih otpremnina ističu da da se osjećaju prevarenim te da je veća polovina njih u međuvremenu preminula ne dočekavši da se pričinjena nepravda ispravi.

- Poslije srećnih godina socijalizma Berane se suočilo sa pogubnim privatizacijama uspješnih preduzeća, kada je i naša fabrika uništena. Te 2006. godine nam je obećavano da će se uraditi kvalitetan socijalni program kojić će zaštitii radnike tako da će od dobijenog novca moći da pokrenu sopstveni biznis. Rečeno je da ćemo dobiti od 500 do 700 EUR po godini radnog staža i da će radnici koji budu radno angažovani biti uključeni u proizvodnju kože. Mi smo tek kasnije vidjeli da smo grubo izigrani, jer smo od svega obećanog dobili samo po 3.920 EUR otpremnine. Da stvar bude još tragičnija mi smo grdno vrijeme i novac uzaludno potrošili pokušavajući da putem suda dokažemo da smo grubo oštećeni. U međuvremenu su brojne naše kolege umrle ne dočekavši da pravda bude zadovoljena. Nadali smo se da će nova vlada uzeti naš slučaj u razmatranje, ali, nažalost, to se nije desilo ni do današnjeg dana - kazao je predstavnik radnika Dušan Veljić.

Radnici tvrde da su u pogonima prilikom njihovog odlaska, između ostalog, ostale dvije mašine vrijedne dva miliona eura, kao i da je u trenutku privatizacije u magacinu bilo oko milion eura robe na zalihama. Kažu da su te vrijednosti nestale na misteriozan način i da je tako, uz koruptivne radnje, u nepovrat otišla kompanija čiji su proizvodi bili prepoznatljivi i na evropskom tržištu.

- Imali smo plate iznad crnogorskog prosjeka. Naši proizvodi stizali su na razne meridijane. Međutim, fabrika je namjerno, uz prećutno odobravanje državnih organa, dovedena do propasti. Moćnici su prigrabili njenu milionsku imovinu, dok je tužilaštvo okretalo glavu od nezakonitih radnji koje su pratile privatizacione postupke. I umjesto da se od prodate imovine isplate radnička potraživanja, suočili smo se sa prevarom koja nikome ne može služiti na čast - ističu bivši radnici.

Polimku je 2006. godine kupila slovenačka kompanija Koroški. Ona je tada postala vlasnik 64% akcija fabrike za šta je platila samo hiljadu eura. Ta kompanija se prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora obavezala da u narednih osam godina uloži 6,6 mil EUR i uposli 60, a kasnije još 30 do 80 radnika. Međutim, poslije dvije godine, zbog nepoštovanja rokova od strane novog kupca, došlo je do raskida ugovora, kada je sto radnika upućeno na biro rada. Poslije toga raspisan je novi tender, nakon čijeg zaključenja su 2008. godine predstavnici Vlade Crne Gore i državnih fondova potpisali ugovor o prodaji Polimke sa podgoričkim preduzećem Kips, koje je u jednom dijelu bivše fabrike otvorilo tržni centar.

Bivši radnici tvrde da se pouzdano zna da se u napuštenim fabričkim objektima i dalje nalazi više od 50 tona zapaljivih i otrovnih materija koje su korišćene u procesu prerade i štavljenja kože. Ističu da se radi o opasnim hemikalijama koje mogu da izazovu ekološku katastrofu velikih razmjera.

- Od svega u fabrici su ostale hemikalije upakovane u plastične bačve koje su sigurno u fazi raspadanja. To znači da godinama dolazi do isparavanja opasnih materija koji zagađuju vazduh. Da stvar bude još opasnija radi se o kiselinama, bojama, lakovima i razređivačima koji pri maloj nepažnji mogu da planu i izazovu eksploziju, što bi svakako bilo pogubno za čitav grad. S obzirom na to da se radi o otrovima koji su vrlo opasni po okruženje moralo bi se što prije pristupiti njihovom uklanjanju, dok za tako nešto ne bude kasno - ističu bivši radnici Polimke.