Sarajevo dobija još jedan toranj - Fahrudin Radončić planira gradnju zgrade od 200 metara

Faruk Kapidžić, idejni tvorac Avaz Twist Towera, ne krije zadovoljstvo što je jedan od rijetkih arhitekata, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i mnogo šire, koji u karijeri ima referencu kakva je kreiranje "uvrnutog" tornja od 175 metara. I danas, deceniju od rađanja ideje o grandioznoj građevini koja krasi panoramu grada i simbol je Sarajeva, gradnja takvog megaobjekta predstavljala bi pravi poduhvat, a kamoli prije deceniju, kada se twist građevinom mogao pohvaliti samo švedski Malme.

No, kako kaže Kapidžić, takav profesionalni izazov prava je poslastica za arhitekte, jer se na prste jedne ruke mogu nabrojati investitori koji imaju hrabrosti upustiti se u takvu avanturu i koji su spremni platiti više kako bi, umjesto obične staklene zgrade, stvorili arhitektonsko čudo koje će izazvati oduševljenje Sarajlija i njegovih brojnih gostiju.

Svjetske liste

U razgovoru za Dnevni avaz, Kapidžić otkriva da priča o saradnji s Avazom traje duže od impozantnog tornja i potječe od njegovog oca Ahmeta Kapidžića, također arhitekte. Stariji Kapidžić, naime, autor je izgleda prijeratne zgrade Oslobođenja, koju je nakon rata kupio Avaz, pa je pri rekonstrukciji te zgrade opet kontaktiran ADS studio oca i sina Kapidžića.

Kako se saradnja pri gradnji tadašnjeg Avazovog sjedišta u sarajevskim Nedžarićima pokazala izuzetno uspješnom, Radončić je i pri narednom građevinskom poduhvatu kontaktirao provjereni ADS studio.

- U početku je bila zamisao da se gradi toranj viši od 100 metara, ali u razradi, u zajedničkom radu došlo se do ove strukture, oblika i visine od 175 metara. Finalni rezultat najviše zavisi od saradnje investitora i projektanta, ali je malo onih koji znaju prepoznati ideju i potrošiti više para za dobre, moderne, progresivne stvari, pa je saradnja s Fahrudinom Radončićem bila vrlo dobra i lagana. Uz ideju da u Sarajevu ne može biti obični toranj i da mora imati neku dinamiku, on je podržao trend i projekt "uvrnute" fasade. Poslije toga vrlo lako smo došli i do kompletne materijalizacije, što uopće nije bilo jeftino i pitanje je da li bi neki drugi investitor krenuo u tom pravcu. Da je bio u pitanju neki drugi investitor, možda ne bi dao da se to izvede i sada bismo imali toranj kakvih ima u mnogim gradovima - objašnjava na početku razgovora Faruk Kapidžić.

Upitan koliko je ta "uvrnuta" konstrukcija predstavljala problem u samoj gradnji, s obzirom na to da ni strani, a pogotovo domaći građevinari nisu imali iskustva s takvom gradnjom, Kapidžić kaže da je gradnja zapravo išla i bolje nego što je planirano.

- Naravno da je bilo problema sa staklenom fasadom. Išao sam nebrojeno puta u Njemačku i s tamošnjim inžinjerima smo rješavali probleme, ali je na kraju sve ispalo kako smo zahtijevali - prisjeća se Kapidžić.

U arhitektonskom smislu, nije trebalo dugo da se Avaz Twist Tower nađe na brojnim svjetskim listama najljepših građevina tog tipa.

- Danas je vrlo teško da će neko uslikati panoramu grada, a da na slici nije Avazov toranj. To za kroz nepunih deset godina postala prepoznatljiva slika Sarajeva - kaže Kapidžić. Upitan može li se prisjetiti osjećaja u trenutku kada je toranj dobio finalni izgled, odnosno kada su se nazirale završne konture, odgovara da nije uvijek jednostavno sagraditi projekt onako kako je zamišljen i nacrtan na papiru, pogotovo na ovako velikim objektima.

- Međutim, na samom početku, kada smo nacrtali objekt i napravili 3D, kod Radončića sam vidio to ushićenje i znao sam da će toranj biti napravljen. Kada je objekt napravljen u betonima, još bez fasade, već sam bio siguran da će to sve biti veoma dobro. Kada je postavljena fasada i kada se na njoj počelo reflektirati nebo, po sat sam stajao na Vracama i posmatrao tu građevinu. To je bilo specijalno zadovoljstvo - kaže Kapidžić.

Bezbroj anegdota

Otkriva i da je tokom gradnje bilo bezbroj zanimljivih anegdota, a među njima i ona - kako je određena visina nebodera.

- Kada smo projekt trebali dati u eter, praktično nismo znali šta znači ova visina tornja. Radili smo 3D modele i montaže, ali nikada to ne možeš realno osjetiti. Onda je Fahrudin Radončić, koji, inače, ima super ideje, uzeo balon od helija i zavezao na špagu od 155 metara, kolika je visina tada bila u opticaju, i pustio balon u zrak. Onda smo sjeli u auto i išli okolo, gledali smo na koju se tačku balon podigao, koliko bi visok toranj zapravo trebao biti. Onda smo pustili taj balon i malo više i rekli smo da je to ta visina od 175 metara. Kada je Radončić pustio balon, definitivno sam uvidio da je on interesantan investitor, kakav se rijetko sreće - govori Kapidžić.

Uvjeren je da Radončić gradnjom Avaz Twist Tower nije zadovoljio graditeljske apetite, što je potvrdio i nedavnom javnom najavom da se namjerava upustiti u gradnju tornja visokog 200 metara.

- Ja sam samo jedno siguran - on dok je živ, on će i graditi! Isto je i sa mnom - dok sam živ, projektovat ću. Jer, kad se čovjek jednom od to "očeše", ne može odustati, mogu ga samo spriječiti okolnosti, ali u suštini, uvijek teži ka tome. Još pri gradnji Twista radili smo jedan usporedni nacrt, takozvani draft nešto nižeg tornja, takozvanog Queen Towera, ali Radončić sada spominje toranj od 200 metara, što je smisleno.

- Iskreno, od kada smo završili Twist Tower, ja na papiru imam slike drugog tornja i nije riječ o Queen Toweru. Taj novi projekt non-stop mi je u glavi, evo već osam godina. To ne bi bio toranj sličan Twistu, ne bismo pravili dva puta isto. Ako budem imao priliku, napravio bih nešto drugačije. Milion je utjecaja, situacija... ali ako Boga da, bit će sreće da se to sve poklopi - zaključuje Kapidžić.

Od početka do kraja radile domaće firme

Kapidžić naglašava da je najveći uspjeh jedne kompanije, odnosno investitora Fahrudina Radončića, to što su posao od početka do kraja radile domaće firme.

- Ta ekonomska strana realizacije ovakvog projekta veoma je bitna, počevši od kontakta i s mojom firmom, zatim samog projektovanja na kojem je angažovano desetak vrhunskih inžinjera, koji su, opet, imali svoje saradnike, pa do svakog građevinara koji je bio uključen u gradnju… svi smo imali posao ovdje. To je vrlo bitno, neko ko je možda razmišljao da ode vani, ostao je u državi, jer je dobio takav posao. Naravno, nama treba više takvih stvari da bi se ljudi zadržavali ovdje - kaže on.

Paralela s Vijećnicom

Govoreći o zgradi iz sadašnje perspektive, Kapidžić se prisjeća da je u početku bilo zebnje u vezi s lokacijom objekta, ali iz ove perspektive, kaže da je to pun pogodak, da je baš na mjestu na kojem i treba biti. Potcrtava da arhitekta ne smije upasti u zamku i projektirati ono što se ljudima sviđa, već ono što će im se tek svidjeti.

- Ja tu vučem paralelu s Vijećnicom. Ona kada je napravljena, bila je toliko problematična s obzirom na sitnu strukturu čaršije, ali s ove distance vidi se da je urbanistički, poziciono odlično urađena. Ista je priča i s tornjem, iako bi, prema nekima, trebao biti na Marindvoru, on je zapravo na fantastičnom mjestu, jer grad se širi - objašnjava Kapidžić.