Bojana Ilić, arhitektica - Mlade arhitekte čeznu za projektovanjem
Arhitekte većina ljudi smatra uglednim članovima društva, koji rade izuzetno kreativan i raznolik posao, koji na direktan ili indirektan način utiče na ljude i okolinu. Arhitekte se, takođe, smatraju pripadnicima viših slojeva društva, a ponekad zahvaljujući raskošnom talentu i realizovanim projektima stiču popularnost pop zvijezda i kultni status. Nije ni čudo da interesovanje za arhitekturu kod mladih ljudi pri odabiru budućih zanimanja visoko kotira, međutim ekonomska kriza i kriza u građevinskom sektoru često ih odvede na sasvim drugačiji put.
Na sličan način karijeru je započela i mlada arhitektica iz Banjaluke Bojana Ilić. Međutim, njena sklonost i želja da se bavi projektovanjem i dizajnom ipak su uspjeli isplivati na površinu.
Zašto i kada si se odlučila za arhitekturu? Šta te najviše privlači u ovom poslu?
- Kada se bližio kraj mog školovanja u banjalučkoj Gimnaziji, imala sam na umu da studiram nešto što bi bilo u vezi s umjetnošću ili književnosti. Tako sam prvobitno htjela da studiram jezike ili likovnu akademiju, međutim, vladalo je mišljenje da se "od toga ne živi". Nažalost, ispostavilo se da ni ovo nije bio pravi izbor... Kako vrijeme prolazi, polako se pronalazim u dizajnu namještaja, koji sam kroz dosadašnji posao i zavoljela. To je jedan veoma kreativan način da se umjetnik izrazi. Može to biti prosto neki oblik u prostoru koji će biti zasebna dekorativna skulptura ili komad namještaja koji je istovremeno i funkcionalan. Ideja i koncept su veoma važni. Važno je ispričati priču o prostoru i o njegovom korisniku naročito ako je riječ o stambenoj jedinici. Sa druge strane, ako govorimo o nekom zajedničkom prostoru, mjestu okupljanja ciljanih korisnika, onda će taj prostor kao priča za sebe svakako privući istomišljenike i tek tada postati cjelina, kada mu se udahne život.
Iako si se nadala projektovanju, karijeru si započela na drugačiji način - uređenjem enterijera?
- Odmah po završetku studija na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Banjaluci počela sam raditi u preduzeću "Mc Milan", koje se bavi izradom namještaja po mjeri. Prvi zadatak bio je da se upoznam s materijalima i okovima od kojih se namještaj izrađuje, kako bih spoznala mogućnost kreiranja pojedinih elemenata te njihovog objedinjenja u skladnu kompoziciju. Tako sam prvobitno radila u tehničkoj pripremi namještaja po mjeri u sektoru proizvodnje. Nakon toga bila sam spremna da se upustim u kreiranje namještaja, igranje sa bojama, materijalima i oblicima i stvaranju prostora kao cjeline koji je trebalo da odgovori zahtjevima korisnika. Projektovanje se sastojalo od uređenja kompletne stambene ili poslovne jedinice - davanja idejnih rješenja u 3D projekciji, a potom jasnog definisanja pojedinih elemenata - kuhinje, plakara, komoda, garnitura, te odabira materijala i boja. Naravno, treba pomenuti i nezaobilazno mjerenje prostora, odnosno sagledavanje detalja na licu mjesta i kontakt s korisnikom kako bi se dobila početna ideja. Na kraju sam najviše voljela da, po završetku montaže, sve to kritički sagledam kao cjelinu. Jedan od velikih projekata na koje sam ponosna je projekat enterijera Zavoda za transfuziju i Zavoda za sudsku medicinu u Banjaluci. Prilikom opremanja imala sam priliku da sarađujem sa ljubaznim osobljem, koje mi je uveliko pomoglo da shvatim potrebe i zahtjeve prostora i da pozitivno odgovorim na iste. Za nove inspiracije i stručnu obuku zahvalna sam na posjeti mnogobrojnim sajmovima od kojih bih izdvojila sajam okova u Italiji - Pordenone, kao i posjetu velikoj fabrici pločastih materijala "Egger" u Austriji, gdje sam na jedan realan način uspjela da doživim proces nastanka namještaja od najsitnijih atoma. Trenutno sam zaposlena u fabrici tapaciranog namještaja "GMP enterijeri" u Banjaluci, gdje imam priliku da na jedan sasvim drugačiji način pristupim opremanju prostora. Moje ambicije se i dalje nastavljaju u nadi da ću otkriti sopstveni stil i predstaviti ga na najbolji mogući način.
Svake godine stasavaju nove generacije mladih arhitekata, međutim njihova stručnost se često dovodi u pitanje. Prema tvom mišljenju, da li su za arhitekturu potrebni smisao za umjetnost ili okolinu?
- Svakako da su za arhitekturu potrebna umjetnička nadarenost i osjećaj za prostor i okolinu, ali uveliko se griješi kada arhitektom smatraju umjetnika koji samo projektuje prostor. Arhitekta je umjetnik i inženjer istovremeno. Njegova umjetnička strana profesije omogućava mu da se prepusti mašti i da uveliko, bez ograničenja formira sliku: predmeta, objekta, prostora. Potom mu njegova druga, konstruktivna strana profesije osigurava da te ideje ostvari na pravi način. Najbolji primjer za to je savremenik Santiago Calatrava, koji je dostigao vrhunac u projektovanju mostova i objekata savršenih formi koje oponašaju prirodne, a istovremeno su kapitalna djela u građevinskom i inženjerskom smislu. Nadam se da će generacije mladih arhitekata ozbiljno da prihvate obje ove strane, likovnost i graditeljstvo, i da u budućnosti stvaraju djela poput prelijepih Calatravinih mostova, koji su poput ptica koje se spremaju da polete.
Koji su to najveći problemi s kojima se suočavaju mlade arhitekte poput tebe?
- Smatram da je osnovni i najveći problem trenutno nezaposlenost mladih. Mnogi nisu imali priliku da rade u struci - pritom mislim na projektovanje objekata visokogradnje i urbanističke projekte, kao osnovnu djelatnost. Koliko god arhitekta može da se uklopi u razna zanimanja, ipak svako od nas zaslužuje da ima iza sebe bar nekoliko zdanja na koje bismo bili ponosni i koja će ostati i poslije nas da svjedoče o duhu vremena u kojem smo živjeli.
S obzirom na to da si se bavila uređenjem enterijera, koja su to univerzalna pravila koja treba slijediti pri uređenju prostora?
- Mišljenja sam da bi ovom problemu trebalo pristupiti sa psihološke strane kako bi enterijer bio prilagođen upravo osobi koja tu stanuje. Kada se govori o pravilima koje treba slijediti, svakako je funkcija prostora najvažnija od svih. To se naročito uočava prilikom uređenja malih prostora, gdje posebnu pažnju treba posvetiti skladnom rasporedu namještaja, te odabiru boja i osvjetljenja. Manje prostorije bi trebalo bojiti u svjetlije tonove, jer se tako prostor vizuelno povećava. Boje moraju biti usklađene, idealno je koristiti tri boje, a onda dekorisati manjim predmetima kao što su jastučići, vaze, slike, zavjese, tepisi koji bi sadržavali i druge kolorite. Pri dekorisanju treba obratiti pažnju da stvari ne izgledaju nagomilano i pretrpano. Svi elementi treba da čine jednu cjelinu. Ukoliko prostorija nema dovoljno prirodnog svjetla, treba računati na ugradnu rasvjetu neusmjerenog karaktera koja stvara prijatan ugođaj, a ne treba zaobići ni samostojeće lampe, koje su same za sebe skulpture u prostoru.
Opiši za tebe savršenu prostoriju?
- Moja savršena prostorija bila bi soba oplemenjena knjigom. Prostorija u kojoj bih se osjećala posebno svakako bi imala neobične police na kojima bi se našle omiljene knjige iz različitih oblasti. Ispunjavale bi čitav jedan zid ispisan slikama i pričama dalekih i budućih vremena. Prostorija sa udobnom foteljom i lampom kao skulpturom u prostoru, mala biblioteka u kojoj bi me miris knjiga odveo u neku drugu dimenziju... Soba sa namještajem od prirodnih materijala i toplim kaminom u hladne zimske dane, sa bezbrižnim pogledom kroz prozor koji gleda na jezero okruženo šumarkom i tako proširuje vidike u beskonačnost...
Trendovi u dizajnu namještaja koje je vrijedno pratiti?
- Danas živimo u vremenu u kojem je izražena individualnost ukusa - uniformisanost i masovnost su prošlost. Vidljivo je da su se i proizvođači namještaja i prateće opreme oslobodili doktrina i standardizacije - ljudi kao korisnici žele da domovi budu izraz njihove osobnosti. Novi stil življenja je dinamičan i zahtijeva fleksibilna rješenja u opremanju enterijera. Problem se rješava modularnim sistemima namještaja, koji se jednostavno slažu jedan na drugi gradeći police i ormare različitih oblika, tako da je moguće da od istih elemenata različite individue naprave potpuno različite enterijere. Traženi su višefunkcionalni proizvodi, koji na maloj površini mogu da osiguraju udobnost. Bijela i dalje ostaje u trendu, ali sada u kombinaciji sa živim bojama i materijalima. Pruge, cvjetni uzorci, grafika, fotografija motivi su koji naglašavaju predmet ili zid. Garniture su, takođe, modularne, a oplemenjuju se jastucima i raznobojnim prekrivačima kao dekoracijom. Drvo se vraća na velika vrata, kao i ostali prirodni materijali. To proizlazi iz svijesti čovjeka za energetskom učinkovitosti. Sve veći broj potrošača postaje svjestan potrebe očuvanja energije. Ljudi se vraćaju prirodi, a takav odnos proistekao je iz brige o zdravlju. Opšti utisak je da su ekologija i održivost pitanja budućnosti, a samim tim dizajn i tehnologija se susreću i teže spajanju u jedinstvenu cjelinu.
Da li postoji dizajner ili brend koji te u ovoj oblasti oduševljava?
- Globalni brend KARE sa svojim modernim lifestyle konceptom me zaista oduševljava. Namještaj sa mnogo raznolikih stilova od baroknog do blještavomodernog daje utisak namještaja koji ima dušu. Različite kolekcije sadrže veliki izbor dizajnerskih svjetiljki, accessoires, namještaja koji se prikazuju tematski i dočaravaju željene kreacije. Ponešto od toga krasi i moj dom.
Da li postoji komad namještaja koji smatraš ikonom stila i dizajna?
- Što se tiče industrijskog dizajna izdvojila bih Alvara Aalta, koji je u arhitekturu uveo organske oblike i prirodne materijale kao načelo humaniziranih dijelova stanovanja. Prilikom oblikovanja namještaja i upotrebnih predmeta od stakla primjenjuje zaobljene oblike po kojima finski dizajn postaje prepoznatljiv u svijetu. Od primjera bih navela Savoj vazu dizajniranu 1936. godine, koja je postala svjetski poznat komad stakla, kao i fotelju Paimio iz 1931, koja i danas predstavlja savršen primjer ravnoteže ergonomskog dizajna i primjene novih tehnoloških mogućnosti u proizvodnji namještaja. Po uzoru na ove, moderan organski dizajn uzima u obzir očuvanje energije, koristi prirodne materijale, naglašava obnovu izvora energije i reciklažu, podržava lokalnu ekonomiju i zdrav način življenja.
Gdje tražiš izvor inspiracije u radu?
- Inspiraciju za projektovanje enterijera pronalazim u časopisima ili na Internet, ukoliko je u pitanju neka tematska oblast. Mada ponekad inspiracija naiđe dok čitam knjigu ili šetajući gradom ugledam nešto zanimljivo što mi pomogne u stvaranju koncepta.
Kako komentarišeš odnos savremene gradnje prema životnoj sredini?
- Kako u dizajnu namještaja, tako i u savremenoj gradnji potrebno je zadovoljiti potrebe čovjeka ne narušavajući pritom životnu sredinu. To podrazumijeva prije svega uštedu i obnovu energije izgradnjom niskoenergetskih kuća. Pored svoje energetske učinkovitosti, niskoenergetska kuća primjer je održive gradnje i zbog građevinskog materijala koji nije štetan po okolinu, te racionalnog trošenja izvora energije, a treba istaknuti i bržu izgradnju te jeftinije održavanje takve kuće. Danas možemo vidjeti bezbroj primjera tzv. pasivne kuće, čiji princip gradnje treba da zaživi i na našim prostorima.
Šta bi voljela da radiš, a nisi imala priliku?
- Kao što sam se već dotakla toga, najviše od svega željela bih da se bavim projektovanjem stambenih jedinica, mada bi bilo izazov projektovati neko, na primjer, pozorište ili muzej. To nisam imala priliku da radim, odnosno nemam još realizovanih projekata, ali se nadam da ću u daljem radu uspjeti da se afirmišem kao dobar projektant. Voljela bih da napomenem da mi je jedan od uzora veliki arhitekta Frank Lloyd Wright, koji me je oduševio svojim projektima kuća u prirodi. Tu je i fantastični Antonio Gaudi, koji svojim živim bojama pobuđuje u ljudima najljepša osjećanja i iznimno divljenje. Takav arhitekta želim postati i ja.
DOM INFO
Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"