Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora
Vijesti
Indira Kučuk Sorguč, novinarka, pisac i publicistkinja - "Mahaluša" sa dobrim namjerama
Četvrtak, 22.04.2010.
14:12
Komentari
Indira Kučuk-Sorguč, dugogodišnja novinarka, publicistkinja, pisac, priređivač i urednik nekoliko knjiga, prepoznata je kao kvalitetno spisateljsko pero sa stilom.
Ispisuje teatarske, književne, filmske i likovne kritike, recenzira recentna umjetnička djela i komentira kulturnu svakodnevnicu u BiH.
U razgovoru za eKapija.ba Indira govori da su njeni interesi uvijek bili prilično disperzivni, ali su se u suštini naslanjali na njen bazni filing, a to je kultura.
"Naučila sam čitati već u četvrtoj godini života i od tada osim knjige kao da nisam ništa drugo vidjela ali ne u onom štreberskom i nezajažljivo ambicioznom smislu, nego da bi produhovljeno ušla u život", kaže ona.
Tako je, kako kaže, nakon gimnazije donijela odluku da želi postati "univerzalna neznalica" – kako novinare nazivaju, a uz to i neko kome historija treba biti "učiteljica života".
"Pa su se dvije profesije – žurnalistika i historijska nauka, ispreplele u mom biću i kreirale "monstruma"! Dogodio se nekakav miks koji je od početka funkcionirao na poseban, pomalo provokativan, način. Počela sam pratiti kulturna događanja, pisati kritike, recenzije, prikaze pozorišnih predstava, filmova, likovnih izložbi, muzičkih smotri, objavljivala kolumnističke zapise, komentare, istraživačke i polemičke tekstove, ali i paralelno s tim bavila se naučno-istraživačkim radom ispisujući studije i baveći se fenomenima iz historije svakodnevnice", priča nam Indira.
Može se reći, nastavlja ona, da je taj renesansni duh opstao i da se shodno svestranim interesima obrazujem i dalje. Njena netom izašla knjiga kratkih priča o muško-ženskim odnosima "Ja, mahaluša" samo je jedna kap u moru njenih zanimacija koje pokušava u ovoj srdnjoj životnoj dobi kanalisati ka publicističko-literarnom angažmanu.
Svoje profesionalno iskustvo stjecala je u svim značajnijim bh. printanim i elektronskim medijima.
Prvi novinarski i urednički posao dobila je u "Avazu" 1993. godine, i od tada je na poziciji urednice kulture u raznim printanim medijima provela 13 godina. Uporedo se bavila odnosima s javnošću i bila portparol u određenim kulturno-naučnim institucijama ali i PR manager za brojne poznate manifestacije, a sada radi kao freelancer.
Nikada, kaže, nije željela postati član bilo koje stručne udruge jer se ta vrsta institucionalnog udruživanja podvela pod lične interese i odanost financijskim centrima moći a ne čovjeku tj. članu.
"Najviše volim biti "slobodni strijelac" iza kojega ne stoji niko doli njegova sposobnost, svojnost i autoritet", ističe Indira.
Nakon što je tri godine ispisivala provokativne kolumne o ljubavnim zgodama i nezgodama Bosanca i Bosanke u porodičnom magazinu "Azra", na inicijativu mnogobrojnih čitatelja, skupila ih je i objavila knjigu "Ja, mahaluša" koja je ovih dana izašla u izdanju TKD "Šahinpašić."
Prema njenim riječima, svaka kolumna obrađuje jedan autentični fenomen iz svakodnevnice muškarca i žene. Jednostavno, shizofreno vrijeme rađa i shizofrene odnose među spolovima ali svaki u odnosu na to isto vrijeme ima svoju specifičnu težinu. Svi su konstruirani na istinitim pričama iz našeg susjedstva, podvučeni bosanskim humorom i zavijeni u univerzalnu ambalažu. Sočni dijalozi, živopisne slike, jezik ulice ali ne uličarski, zafrkantske situacije - zajednički su elementi za svaku priču.
"Nazivom knjige željela sam istaći da sam ovdje prepričavala ljubavne minijature iz tuđih života, da bih tim objelodanjivanjem pokušala pomoći i akterima, al ii drugima koji ne moraju proći kroz svoje iskustvo, neka uče na tuđem. Ja sam dakle mahaluša s dobrim namjerama! Ima tu svega i nijedan tabu nije ostao netaknut, od homoseksualizma, bosanskog tumačenja šerijata, masovne švalerancije do famoznih sponzoruša, i muških i ženskih, te drugih redom intrigantnih pojava koje čine bh. svakodnevnicu. Kažu kritičari da je ova knjiga originalni bosanski pandan "Seks i gradu".... Pored ovoga, pripremam i novu knjigu slične tematike, ali mi je ipak prioritet magistarski rad iz historije na temu etnonacionalizma u BiH od 1878. do 1941. godine", kaže naša sagovornica.
Iako je dobijala određene nagrade i zahvalnice, osobno najviše drži do mišljenja onih kojima se obraća bilo tekstom, pripovjetkom ili javnim nastupom. "Svaka podrška od mojih čitatelja za mene ima sudbonosan značaj a svaka pokuda ili kritika je nešto s čime se svijetla obraza suočavam i koja me tjera na stalno preispitivanje. I pohvale i pokude smatram ordenom koji ima svoje lice i naličje a samo u kompletu čine me ovakvom kakva jesam", kaže Indira.
Njen moto je "Živi i pusti druge da žive" jer uistinu, kako kaže, treba ljudima olakšati ovo kratko boravište na Planeti, a upravo većina nas radi, hotimično ili ne, suprotno. Na to se nadovezuje ona sjajna "Nije čovjek ko ne umre" – trebamo to stalno imati na umu. U poslu je veliki individualista ali ne zbog toga što ne zna raditi u timu, naprotiv, uvijek je bila maštovit kreator atmosfere u ofisu, nego zato što kao svestran pojedinac radeći samostalno "kupuje" svoje vrijeme i uživa u dragocjenostima života.
Na pitanje o poslovnoj filozofiji, Indira se malo našalila, te o istoj kazala: "Moglo bi se reći da nalikuje onoj Delbojovoj iz "Mućki": "naredne godine, u ovo vrijeme, bit ćemo milioneri!"
Sport joj jednostavno ne ide iako se osobno divi svim sportašima koji su šampioni duha jer u njihovom zdravom tijelu zaista stoluje zdravi duh. S druge strane, njena ljubav prema umjetnosti je bezgranična.
"Nije mi podareno da budem neprevaziđeni talenat u makar jednoj umjetnosti ali mislim da sam izuzetno senzibilizirana da opažam, doživljavam i analiziram tuđe stvaralaštvo. Ipak, svoju maštu i kreativnost najbolje izražavam na papiru i u svojem domu", kaže nam ona.
Skrivenih talenata nema, jer bi ih do sada, kaže, već otkrila, ali, one "male vještine" koje posjeduje svaki čovjek, uspijeva izbrusiti i njima oplemeniti prostor u kojem živim.
"Volim uređivati stan, uživam u polihromnim koloritima, važno mi je da su mi žive boje koje podriču kreaciju pred očima, da me tjeraju na veselje, igru, ples... A što se tiče "slabih tačaka" ili strasti, kažu da su to alkohol, kocka i vlast. Ja nisam iz te priče, ali mogu reći da sam nepopravljiva kokakoličarka i čokoovisnica" , iskrena je Indira.
Na pitanje o porodici, ističe da je udata za jednog maštara, sanjara, Petra Pana, koji piše romane za djecu i ne stoji s obje noge na zemlji. "Zbog toga je izuzetno privlačan jer je u suprotnosti sa ovom prekonoćnom najezdom vrlih poduzetnika koji ne ispuštaju mobitel, laptop, aktovsku i izgledaju kao iz Orwellove „1984-te“! S djecom sam još uvijek na „per si“.... Vidjet ćemo! Valjda mi je za sada dovoljno ovo jedno veliko dijete", kazala je naša sagovornica za kraj razgovora.
KARIJERA:
Radila kao novinarka i urednica kulturne rubrike u «Bošnjačkom avazu» 1993.-1995., magazin Fokus (urednica kulture) – 1995./96., Dnevni avaz (urednica kulture) – 1996./97., magazin Ljiljan (urednica kulture i pomoćnica gl. urednika 1997.-2004.). Surađivala u ekonomskom časopisu «Prizma», Revicon, 2003.-2005., u modnom magazinu «Fashion» od 2003. do danas, u «Glasu BiH», Švedska, 2003.-2004., u časopisu za porodicu «Zehra» od 2003. do 2008., u «Business magazinu» 2003.-2004., u «Media marketingu 2004., te u specijaliziranim časopisima za društvena pitanja i teatarsku umjetnost.
Objavljivala i u "Žena 21", "City magazine", "City Wellness","Peta Strana Svijeta". Također angažirana i u TV novinarstvu ( kritike, recenzije, kolumne na TVSA i FTV). Od marta 2007. Do 2010. kolumnistica u časopisu za suvremenu ženu i porodicu «Azra».
Odnosima s javnošću bavi se od 2001. godine kada je među prvima u BiH kao freelancer PR Manager upoznavala našu javnost s ovom profesijom.
Od 2003. do 2008. PR Sarajevo Fashion Weeka.
Od 2004.-2005. radila kao PR Bošnjačkog instituta u Sarajevu.
Od juna 2005. do marta 2006. uređivala kulturnu rubriku magazina «Walter» te univerzitetskog lista «Forum».
Od marta 2006. do 2008. radila kao PR i Marketing manager u «Enkidu» d.o.o.
Od 2008. do 01.04.2010. direktorica u PR&Marketing agenciji D&H Agency Sarajevo.
Sada radi kao freelancer.
Radila na brojnim društvenim manifestacijama kao PR i Marketing manager.
U okviru PR i marketinških aktivnosti radila na slijedećim projektima: Obilježavanja 55-godišnjice rada "Energoinvesta" d.d.; Promociju promotivnih spotova „Enjoy Life“ FIPA-e; Medijsko-propagandnu kampanju akvizicije "Digineta" u „Global payments Int.“; PR Festivala MESS, kampanju „Kupujmo domaće“; Akcije finansijske korporacije FIMA International; Promociju enciklopedijsko-edukacijskog paketa „Opsada Sarajeva“ FAMA Int.; Otvaranje fabrike MESSER BH Gasa u Zenici, otvorenje fabrike YTONG u Tuzli, marketinško-propagandnu kampanju za pozorišnu predsatavu „Bosanski kralj“, promociju prvog piano albuma kod nas, humanitarne akcije i mnoge druge.
Urednica je promotivnog časopisa „Finfo“ Federalne novinske agencije. Objavljuje svoje tekstove u lifestyle magazinu „Magazine“, u filmskom časopisu „Sineast“ i magazinu „Azra“.
Piše eseje, teatarske kritike, kolumne, objavljuje historijska istraživanja u stručnim časopisima (Prilozi Instituta za historiju, Godišnjak Preporoda, Godišnjak Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Gračanički glasnik itd.), recenzira suvremena književna i publicistička djela.
Autorica udžbenika za IV razred gimnazije iz historije.
Učesnica i predavačica na nekoliko seminara iz oblasti PR-a u kulturi.
LIČNA KARTA:
U autu slušam:
- Uživam u muzici 70-ih i 80-ih godina.U širokoj skali te disco pometnje koju su izazvali u romantičarskom smislu ABBA, BONEY M, B GEE`S, rado poslušam i klasike elektronike Depeche mode uz čiju muziku misli jednostavno plove vasionom. A sada upravo uživam preslušavajući novi album profinjene muzičke dive Sade "Soldier of Love" – koji je nadahnut njenom duhovnom misijom.
Najviše me može nasmijati:
-Nema ništa ljepše od zdravog duha. Puno se smijem i obično je to nešto neodređeno. Smijem se i vicevima ali se više smijem spontanim situacijama u kojima sam sama akter. Volim iščašen, pomjeren humor. Nisam protiv ni svenarodnog ali mi više leži ovaj. Najdraža replika u komediji mi je ona iz "Maratonaca" kada Mirko prebijen dolazi do Kristine a ona mu kaže: "Crni Mirko šta ti je, kako izgledaš? Nije ništa, tata me malo tuko. Kako izgledaš kad te puno tuče!"
Najveći izazov:
Novinarski posao pršti od izazova tako da se u neko vrijeme čini da ustvari ništa više nije izazov. Možda je upravo odabrati baviti se ovim poslom danas kad svijetom vlada jedno mjerilo – kapital, a koji je u suštini sirotinjski a pravedan, najveći izazov.
Najdraže putovanje:
Moje najdraže putovanje definitivno je prva posjeta Egiptu, toj misirskoj oazi kontrasta. Kada sam stala ispred piramida u Gizi predamnom se otvorio neki vanzemaljski prostor u kojem dominira vantjelesnost i nadrealnost. Za mene je put u Kairo bio kao put u neku drugu dimenziju.
Neostvarene želje:
Suviše sam prošla životnih peripetija, uspona i padova, visokog i niskog tlaka, da bi imala specijalnih želja. Zapravo, nemam nikakva velika očekivanja. Ali da ne bude da sam "pomirena osoba sa svim" ipak želim da ovo sadašnje stanje potraje u ovakvom obliku, sa ljudima koje volim i koji me okružuju i uz istu dinamiku razvoja međusobnih korelacija. Dakle, ne bih mijenjala ništa!
Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"
Avaz-roto press d.o.o. Sarajevo
ŠAHINPAŠIĆ d.o.o. Sarajevo
Revicon d.o.o. Sarajevo
Savez bh udruženja u Švedskoj Švedska
U.Ž.E.O. KEWSER Sarajevo
PRag d.o.o. Sarajevo
H.O. ŽENA 21 SARAJEVO
J.P. TV Kantona Sarajevo
RTV F BiH d.o.o. Sarajevo
Bošnjački institut - Fondacija Adila Zulfikarpašića Sarajevo
D&H Agency d.o.o. Sarajevo
ENERGOINVEST d.d. Sarajevo
FIPA Agencija za unapređenje stranih investicija u BiH Sarajevo
Global Payments Europe d.o.o. Sarajevo
JU MESS Sarajevo
KVALITETNO PROZVEDENO U BIH-UDRUŽENJE
Fima int d.o.o. Sarajevo
FAMA INTERNATIONAL d.o.o. Sarajevo
Messer BH Gas d.o.o. Sarajevo
SIPOREX d.d. Tuzla
Xella BH d.o.o. Tuzla
J.U. FENA Sarajevo
OXYGEN d.o.o. Sarajevo
Univerzitet u Sarajevu
BZK Preporod Sarajevo
Filozofski fakultet Sarajevo