Emir Hadžihafizbegović, direktor "Kamernog teatra 55" - Pokušavamo da od "Kamernog" napravimo "ligu šampiona"

Emir Hadžihafizbegović, jedan od najvećih i najznačajnijih glumaca u BiH, ali i u regionu, odlukom Vlade Kantona Sarajevo na sjednici u petak je i zvanično preuzeo dužnost direktora "Kamernog teatra 55", sarajevskog pozorišta u kojem se za predstave uvijek traži karta više.

On u intervjuu za "Nezavisne" priča o velikim promjenama koje su za vrijeme njegovog upravljanja učinjene u ovom teatru. Govori o teškoj situaciji, o velikim vizualnim promjenama u ovom teatru, o novim predstavama, prilikama koje će u ovom teatru imati mladi reditelji i dramaturzi, ali i o velikim glumačkim i rediteljskim imenima u regionu. Hadžihafizbegović govori i o poslu koji ga, pored upravljanja, čeka u njegovom umjetničkom, glumačkom radu.

Kakva je situacija u "Kamernom teatru 55" i šta se promijenilo od oktobra otkad ste na funkciji direktora ovog teatra?

- Jako sam vezan za ovaj teatar. Poznajem ove ljude i sve nas je malo uhvatio strah šta će se desiti kad dođu promjene. Moram priznati da sam se na nagovor nekih ljudi koje volim i kojima vjerujem u ovom teatru prihvatio mjesta upravnika i za 65 dana uradili smo puno toga. Zaista smo, da kažem jednim bosanskim slengom, ošerbetili (uredili) teatar. Odvezene su desetine velikih crnih kesa nepotrebnih stvari, smeća, okrečili smo, 250 kvadrata smo prekrili istorijom ovog pozorišta jer ne počinje ništa od nas. Istorija ovog pozorišta počela je prije 60 godina. Juroslav Korenić, tvorac ovog teatra, je čovjek u čiju biografiju stane nečijih sedam biografija. I njemu smo u Kamernom teatru dali omaž na velikom zidu na kojem su sve njegove režije. Promijenili smo stolice u sali, renovirali garderobe, glumački studio, prolaz koji je bio najružniji prolaz u gradu Sarajevo, a promijenili smo i logo teatra. Sve u svemu, sada radimo na sređivanju kompletnih električnih instalacija, radimo na promjeni prozora i nekako sve ono što me frustriralo kao glumca sada mijenjam kao rukovodilac. Pokušavamo od "Kamernog teatra" da napravimo jednu "ligu šampiona" - jednu Barselonu i odlične predstave. Imamo 11 živih predstava.

To su predstave koje na sceni ovog teatra igraju šest-sedam godina?

- Da. "Kamerni teatar 55" je jedna brendirana priča. To vam je kao kad kažete "Atelje 212" u Beogradu, "Mladinsko gledališče" u Ljubljani, ZKM u Zagrebu... Samo pokušavam tu brendiranu priču da podignem na viši nivo.

Šta je novo što se radi u "Kamernom teatru 55" i koje su to umjetničke novine koje će ovaj teatar ponuditi vjernoj publici?

- Želim ovo pozorište otvoriti za mlade ljude i za koprodukcije. U idućoj sezoni imaćemo predstave tri mlada reditelja i dva teksta mladih dramaturga iz Sarajeva. Dobri i kvalitetni gosti, reditelji i glumci će raditi.

(Foto: Facebook.com/kamerni.teatar)

Možete li nam otkriti neka imena?

- Mogu vam reći da će sigurno u "Kamernom" režirati Saša Paševski, Alen Šimić, Srđan Vuletić, da će tu biti tekstovi mladih dramaturga, zajedno sa nekim klasicima i sazvao sam sve mlade reditelje s Akademije scenskih umjetnosti i dramaturge i rekao: "Hajde da vidimo je li mistifikacija da su vama vrata teatra zatvorena, ili ima za to racionalno uporište?" Njihov odgovor je bio da oni žele da rade. Drugi segment su koprodukcije, bio sam već u Banjaluci i dogovorio razmjenu i koprodukciju sa "Narodnim pozorištem" u Banjaluci. Oni će nama uskoro doći sa "Mrešćenjem šarana" Egona Savina, a mi ćemo tamo ići sa našom predstavom "Razred" Dine Mustafića. Uspostavili smo i nagradu "Žan Marolt". To će biti pozivni, takmičarski festival sa najboljim predstavama iz regije. U Banjaluci smo se dogovorili da radimo i na jednoj koprodukciji sa glumcima iz "Kamernog teatra" i glumcima iz NP RS. Takođe, mi smo u "vrućim pregovorima" i sa teatrom iz Kopra i trebalo bi da radimo koprodukciju "Alana Forda" u režiji Kokana Mladenovića. Isto tako smo u saradnji sa HNK-om i Dubravkom Vrgoč i dogovor je da mi tamo svaki mjesec igramo dvije "Žabe", a oni u Sarajevu jedan tekst Jasmine Reze sa njihove "male scene". I treći naš koncept je da dovodimo najbolje glumce i reditelje i da nam u "Kamernom teatru" igraju i Rade Šerbedžija i Miki Manojlović i Mirjana Karanović. Razgovarao sam sa Šerbedžijom, Mikijem Manojlovićem, Mustafom Nadarevićem, Mirom Furlan, sve su to moji prijatelji i za očekivati je da se i oni pojave u "Kamernom" u narednom periodu, a tu će biti i Egon Savin i Bobo Jeličić, najbolji reditelji iz regije i bh. reditelji. Međutim, sad su mi prioritet mladi reditelji i dramaturzi, pa kad bi i jednu sezonu "profulali" - nek se kale.

Uskoro bi trebalo da počne snimanje dugometražnog igranog filma "Žaba" po kultnoj predstavi koja je u "Kamernom teatru 55" u subotu obilježila svoj jubilej - 200. izvođenje. Možete li nam reći nešto više o filmu?

- U produkciji "Rifreš" dugo se priprema film "Žaba". Scenario su radili Pjer Žalica i Elmir Jukić i mislim da je na scenariju malo radio i Srđan Koljević iz Beograda i mi ćemo, vjerovatno, izgovoriti svaku rečenicu iz predstave u filmu, ali tu će biti i nekih eksterijernih scena. Ta priča koju pričamo u brijačnici izaći će malo napolje. Scenario je sjajan i prva klapa bi trebalo da bude za mjesec dana, negdje oko 20. januara u Sarajevu. Cijeli film snimamo u Sarajevu, a većinu u studiju koji se pravi. To će biti malo veća brijačnica da mogu sve kamere stati, a onda ćemo malo izaći i napolje. Ista ekipa igra u filmu kao i u predstavi, a Elmir Jukić režira. Biće zanimljiva ta filmska avantura sa "Žabom" jer filmska gluma zahtijeva malo drugačiji način igranja, smanjenu ekspresiju i uvijek su zanimljivi ti filmovi koji nastaju po pozorišnim predstavama. Mislim da su tu pripreme najvažnije. Mislim da su Džona Hjustona jednom pitali šta je najvažnije za film i on je rekao - pripreme, pripreme i samo pripreme.

Pomenuli ste još dva filma u kojima bi trebalo da ostvarite uloge u narednom periodu, a jedan od njih je i film Alena Drljevića. Možete li nam o tome reći nešto više?

- To je sjajan scenario talentiranog Alena Drljevića. Radio sam i na njegovom studentskom filmu "Prva plata" i tad sam vidio da se radi o sjajnom reditelju i scenaristi. To je decentan umjetnik koji nije agresivan u smislu medijske promocije i radi u medijskoj ilegali. Kad me pozvao i kad sam pročitao njegov scenarij "Muškarci koji ne plaču", bio sam zaista oduševljen. Radi se o priči koja je slična "Žabi", potrazi za smislom, dakle, u jednom terapeutskom centru. Film ćemo snimati velikim dijelom na Jahorini, u hotelu. Dolaze vojnici koji su u periodu 1992-1996 bili u raznim vojskama (Armija BiH, Vojska RS, HVO) i jedna nevladina organizacija pokušava s tim terapeutskim eksperimentom da vidi da li se mogu stvari između ljudi harmonizirati. Miki Manojlović igra u filmu, Boris Isaković, Ivo Gregurović, Leon Lučev, Ermin Bravo, Jasna Đuričić..., Alen Drljević režira, a producent je "Deblokada". Snimanje počinje u drugoj polovini aprila. To je potresna priča. Počinje sve konfliktno, a završava na način da su oni postali jarani.

(Foto: aerogondo2/shutterstock.com)

Pominjete i veliku regionalnu produkciju?

- Imam još ponuda, dobio sam i ponudu za jedan njemački film, u jednom srbijanskom, hrvatskom, ali sve su to priče koje su ostavljene za 2017. godinu i o tome ćemo pričati za pet-šest mjeseci. Dosta sam nakon venecijanskog "Lava" tražen i ne samo u produkcijama regiona. Bio sam počeo raditi i ulogu s Amerikancima, ali sam doživio tešku saobraćajnu nesreću i film je prekinut. Bruno Gans je igrao glavnu ulogu, ja sam imao veliku ulogu u tom filmu, ali, nažalost, poslije devetog dana snimanja imao sam težak udes i tih devet dana će ostati u filmu, ali trebalo je da radim cijeli mjesec.

SRAMNO JE KAKO JE PODIJELJEN NOVAC ZA KULTURU

Emir Hadžihafizbegović, glumac i direktor "Kamernog teatra 55", kaže da ovaj teatar može biti zahvalan Kantonu Sarajevo jer imaju pogon, što znači da se ne brinu za grijanje, struju i plate.

- Što se tiče para za produkciju, one jesu male. Mi za produkciju imamo oko 36.000 do 40.000 KM godišnje. To je za jednu predstavu, ali razmišljam kakav je to direktor koji svom pozorištu ne može obezbijediti još jednu predstavu. Kad ovom teatru na godišnjem nivou ne bih mogao naći još 40.000 KM mene bi bilo stid. Imamo marketing, jednu predstavu ja, jednu marketing, jednu država i eto tri predstave, što je naša obaveza. Nisam od onih koji kukaju, samo mislim da se novac loše preraspodjeljuje - kaže Hadžihafizbegović.

Priča kako je bio ministar kulture i sporta KS četiri godine i da zna šta je tamo zatekao.

- Recimo 50.000 KM ide za Izbor mis, a nema para za neku ozbiljnu izložbu ili dobar koncert - kaže on. Ističe da novca nema dovoljno, ali da to što ima treba drugačije raspodijeliti.

- Evo, svjedoci ste da zadnjih dvadesetak dana "gori" između kulturnjaka i federalne ministrice Zore Dujmović. Način na koji je ona podijelila taj novac je sraman, nije zakonski i on je dijeljen po etno matrici i principu. Federalno ministarstvo kulture je dužno da tih osam miliona KM koje su im na raspolaganju dijeli manifestacijama koje su od značaja za Federaciju BiH i BiH. To su internacionalni festivali, značajne izložbe, značajne promocije knjiga, za internacionalizaciju države BiH i FBiH. Sarajevo ne smije biti talac Zore Dujmović i njenih odluka, zato što je tu SFF, JAZZ fest, MESS, zato što je tu velika baletna priča, zato što je tu velika simfonijska priča. Sarajevo ne smije biti talac svog internacionalnog festivalskog položaja. Onog trenutka kada u Turbetu kod Travnika bude neka manifestacija koja je od federalnog i državnog značaja, ja ću odmah potpisati da gospođa Dujmović tamo da novac. Ona je recimo "uštinula" pare dvjema vrlo ozbiljnim manifestacijama koje promoviraju i Federaciju i državu BiH, a to je Festival animiranog filma u Neumu i Festival dokumentarnog filma u Širokom Brijegu. Ona gotovo izjednači pare SFF-u i Mostarskom filmskom festivalu, koji je jedan virtualan, nepostojeći festival - naglašava Hadžihafizbegović.