Zorana Petković, direktorica i vlasnica Radija Osvit: Kakav si čovjek, takav si i novinar

Zorana Petković, vlasnica "Osvita" prvog privatnog radija u Zvorniku, više od tri decenije novinarka.

"Vrlo burne godine sam provela ovdje na granici." Radeći kao dopisnik iz Malog Zvornika, pravila je priče iz Zvornika bez današnjih tehničkih pomagala, tegleći uher za snimanje, a kako je šabački "Glas Podrinja" bio radio-novinska - izdavačka radna organizacija, imala je obavezu prema sva tri medija.

"Radio Šabac je bio tada najpopularnija radio stanica, pionir u željama i pozdravima. Organizovali smo i popularno takmičenje pjevača amatera "Raspevana jesen". Bili su i TV dopisništvo, a regionalna najpoznatija novina "Glas Podrinja" imala je format kao nekada Oslobođenje, i u njoj sam imala cijelu stranu, pod nazivom "Malozvornička hronika", prisjeća se Petković, napominjući da se tada trebalo dobro pomučiti, ako si sam gradio svoju karijeru, profesionalno i pošteno.

"No, koliko je u osamdesetim novinarstvo zahtjevalo, kako se kaže `znanje i zvanje`, tako je devedestih sve, pa i ono, devalviralo. Uz posao u `Glasu Podrinja` sarađivala sam s kolegama iz Radija Zvornik, pa i beogradskih listova, s `Večernjim novostima`, a i s `Borbom` u periodu kada je na čelu bio Ćuruvija."

Današnji novinari su pomao "tragičari"

U `Glasu Podrinja` je proglašena tehnološkim viškom 1990. i poslije tri godine dobila otkaz, a od 1993. sam počela da radi u Zvorniku u JIIP `Srpski glas`, koji je podrazumijevao rad u prvo dva glasila, radio i novine do 95. godine, a poslije i lokalne TV. Tu je ostala do 1998. kada je počela s radom radio stanica "Osvit" u Zvorniku, čiji je vlasnik, direktor, glavni i odgovorni urednik, novinar.

Petković, priča kako je tadašnje novinarsko doticanje svega podrazumijevalo da se u sve bude upućeno. Pa i da se bude voditelj na raznim manifestacijama: "Uvijek ću pamtiti zajednički projekat pred sam rat koji smo kolega Sead Hambiralović i ja pokrenuli. Sead je bio tada urednik fabričkih novina Glinice `Birač`, svjetske fabrike, tad i danas. Nas dvoje smo došli do ideje o organizaciji serije promotivnih susreta po dva preduzeća, jednog iz Zvornika i jednog iz Malog Zvornika. Stigli smo samo jedne, susrete dva najveća preduzeća iz Zvornika i Malog Zvornika - Fabrike glinice `Birač` i malozvorničke Hidroelektrane `Zvornik`. Sead je bio domaćin ispred Glinice, ja ispred Hidroelektrane. Normalno, bili smo ne samo voditelji, već i organizatori i domaćini događaja. Taj susret je zabilježen fotografijama i definitivno je sinonim za neka vremena kojih se s radošću i setom sjećam. U ratnim vremenima, bilo je novinarskih zadataka, koji opet imaju drugu sadržinu", kazuje Zorana, koja smatra da su mnogi novinari danas pomalo i tragičari.

Kaže kako većina novinara danas i nije svjesna da služi "dnevnim politikama".

"U trci za ekskluzivom, verujući izvorima, bivaju često izmanipulisani. Mada, nije do profesije, nego do ljudi koji se njome bave. Ali, iako se danas sve radi površno, i svi misle da su odmah sve naučili, isti su izazovi pred profesijom. Novinar si onakav, kakav si i čovjek", ističe Petković, napominjući da je završila na FPN u Beogradu smjer za socijalni rad i socijalnu politiku.

Iz njene generacije, od njih tridesetak, najmanje je 15 vrlo uspješnih novinara. S njom je studirao i Veselin Simonović, dugo već glavni i odgovorni urednik "Blica", dok je ostatak generacije u socijalnoj politici i povremeno se okupljaju.

Posao sa mužem

Sticajem pravno-proceduralnih razloga, firma je na suprugu i na njoj, iako se Zorana od početka isključivo bavi "Osvitom", koji jedini i radi u okviru preduzeća.

"Prije 16 godina Zvornik je bio prilično zatvorena sredina. Predstavnici OSCE-a u Zvorniku predložili su me u podkomisiju za medije koja je bila sa sedištem na Sokocu. Prihvatila sam, a to se mnogima u Zvorniku nije dopalo. Bile su još dvije, Mostar i Banja Luka, a centralna komisija bila je u Sarajevu. I ideja za radio je došla sasvim slučajno. Iz prvih susreta sa kolegama i podrške predstavnika OSCE-a koji su mi omogućili susrete sa predstavnicima donatora. U međuvremenu, u `Srpskom glasu` bilo mi je prvo zabranjeno da radim za njihove elektronske medije radio i TV". Jedino rješenje da ostanem u novinarstvu bilo je da bilo je otvaranje sopstvenog radija. Možda bih imala dodatnih problema da je iko povjerovao da ću uspjeti. I sama nisam bila baš optimista, ali Osvit je počeo raditi u julu 1998. godine."

Na pitanje da li se ijednog trenutka pokolebala?, Odgovara kako je bilo kriza. Prva velika desila se nekih sedam mjeseci po otvaranju radija.

"U Zvorniku su se desile demonstracije 1999. godine početkom marta. Već tada smo stekli popularnost u gradu jer smo bili novi i drugačiji. Ukratko, bili smo meta demonstranata. Ušli su u radio, a, srećom, pre toga dežurni novinar i tehničar su izašli. Tehnika u radiju je polupana, razbijeni prozori i svi radnici uplašeni napustili posao, pod pretnjom da ako nastavimo da će baciti bombu. No, mi smo dan kasnije počeli s emitovanjem programa. Za lupanje i štetu niko nikada nije odgovarao, do danas. Nastavili smo tada, dokazivali smo se kroz posao, bili smo otvoreni za sve. To se nije sviđalo pojedincima, ali preživljeli smo."

Kako? Često se i sama pita i kaže kako je to velika borba, jer su sačuvali potpunu samostalnost, koja istina podrazumijeva i da se stalno borite za finansijski opstanak.

"Problem je što i zvornička privreda ne radi, pa je to dodatno opterećenje. Više smo navikli da nemamo, nego da imamo. Ali to onda razvije poseban duh."

Zorana ne krije da danas, nažalost, nema mogućnosti da kupuje istraživanja MIB-a o slušanosti radija: "Prvih godina smo to obavezno činili, a danas samo čujem od kolega pohvale da se dobro držim. Traže mi recept. Svi pomisle da je to zbog toga što sam jedini medij u Zvorniku, ali nije tako. Morali smo da stalno budemo aktuelni, a činjenica da je Zvornik na granici dvije države oduvijek je bila dodatne inspiracija. Zvornik i Mali Zvornik su kao jedan grad. Sudbine ljudi su ovde isprepletane. U Evropi državne granice nisu izbrisane, ali nestaju ako ste u EU. Vijest, aktuelna i važna je bitna bez obzira na to odakle dolazi."

Jedan prostor sa istim problemima

Kaže kako je sve ovo jedan prostor sa istim problemima, istim interesovanjima, kao građani u bilo kojem dijelu države.

"Nama u tim uslovima granica, možda i pomaže. Uvijek se nešto može jeftinije naći u drugoj državi. Mlijeko, hljeb, gorivo, meso, cijene se upoređuje i pronalazi jeftinija varijanta. Svi su pratili naš program kada je decembra 2010. godine Drina plavila obje obale. Otvarali naš web portal www.radioosvit.com da gledaju fotografije i čitaju vijesti. Evo i snijeg koji je pao i niske temperature, istovjetni problem ljudima na obje obale. Ima istina primjer koji stalno podsjeća, na postojanje granica: mostovi na Drini."

Zašto mostovi? Pa evo, zanimljivo je i ljeti i zimi, kaže Zorana koliko koja od strana čisti mostove, na kojoj strani radi ulično svjetlo, a koja je u mraku.

"Naime, komunalna preduzeća mostove sređuju do svojih polovina. Tako, snijeg očišćen sa jedne strane, na drugoj nije. Primjera ima više, zavisno od doba godine. Od prošle godine zajednički je pokrenuta akcija da se renovira pješački most između Zvornika i Malog Zvornika. Vidit ćemo kad i kako", kaže Zorana Petković.

Zorana je poznata i po tome što ne izbjegava nijednu temu, na što kaže da Radio od početka ima dve grupe slušalaca. Prijatelji "Osvit" slušaju zbog objektivnosti i prakse da program nije senzacionalistički, već aktuelan i uvijek iz više izvora.

"Neprijatelji nas slušaju da bi kritikovali i nalazili zamjerke. Zanimljivo je da kod nas imamo arenu u programu radija i uslovno oko samog radija."

Od radio emisija priča nam ponosna je na serijal emisija o ratnim godinama i događajima iz 1992. godine u Zvorniku.

Saradnja sa Fadilom Banjanovićem

Priča kako je sarađivala i sa pokojnim Fadilom Banjanovićem koji je uvijek bio spreman za izjavu o bilo kakvoj aktivnosti u MZ Kozluk, problemu povratnika… Kaže kako Kozluk sigurno neće biti isti sada bez njega. "Odlazak Bracike osjetit će se zasigurno i na ovogodišnjim lokalnim izborima."

Nas pitanje idu li njene kćerke majčinim stopama, ističe kako bez obzira na poslove, kod nas je žena kod kuće domaćica i majka. Te obaveze su uvijek i nju čekale i nikada ih nisam ni izbjegavala, a kada imaš volju i nije teško. Sretna okolnost je kaže što su obje kćerke bile već odrasle kada sam otvorila Radio "Osvit".

"Bojani je bilo 16, a Staši 13 godina. Završile su fakultet i rade poslove nevezane za medije. Staša je broker, a Bojana, dok se nije zaposlila u banci, pomagala je pa i danas to čini. Na jednom od novinarskih zadataka upoznala je sportskog novinara, tako da ću imati zeta novinara."

Funkciju direktora i vlasnika veli nije teško uskladiti kada volite to što radite, jer svaki dan je novi izazov i, nema povlačenja.

"Da bi danas, u ovoj ekonomskoj krizi, stekao šansu za opstanak, prisiljen si da budeš i više od toga. Da radiš svaki posao koji ti osiguran prihod."

Slobodno vrijeme koje čuva je jutro. Ustaje između 8 i 9, i onda sama u miru pije jutarnju kafu, radi kućne poslove, jer povratka nema do osam naveče.

"Ne znam za ostale kolege novinare, ali čini mi se da najbolje radim kada sam, kako se kaže, uknapirana sa vremenom. Možda su mi zato uvijek inspiracija bile emisije uživo i taj adrenalin kad moraš brzo da misliš i da radiš."

Drugi o Zorani

Dušica Savić: "Zorana je hrabra, preduzimljiva žena koja je uspjela da se, u okviru profesije,izbori za svoje mjesto `pod suncem`, da bude prethodnica nečemu što su danas, ako govorimo o regionačlnoj saradnji, evropske težnje. No, meni je još važnije to što je ona dobar čovjek. Sarađujući s njom, uvjerila sam se u Zoraninu otvorenost preme svima, i svemu, u njenu spremnost da svoje veliko znanje podijeli s drugima, i doista mi čini čast što smo prijateljice."

Biljana Grbić: "Zorana ruši stereotipe, hrabra je , dinamična, zanimljiva, mentor i podrška...netipična novinarka i dama, iskrena u kritikama s željom da utiče i mjenja okruženje najbolje, ljubiteljica životinja, borac u `muškom` svijetu, samo su neke od karakteristika koje su obogatile našu, poslovnu saradnju i iskreno prijateljstvo."

(oslobođenje, ekapija)

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"