Šta raditi sa solarnim panelima kada im istekne radni vijek?

Ukoliko se tim otpadom bude loše upravljalo, solarna energija mogla bi da izgubiti reputaciju ekološki prihvatljive tehnologije. Pored toga, javno mnjenje bi se potencijalno moglo okrenuti protiv solarne industrije kako deponije budu počinjale da se pune zastarjelim solarnim panelima.

Zbog toga je najveća evropska organizacija za solarnu energiju SolarPower Europe donjela prvi dokument sa detaljnim smjernicama tretiranja solarnih panela kada im istekne radni vijek. Ovaj dokument je rezultat godinu dana rada 30 vodećih stručnjaka za solarnu energiju iz više od 15 kompanija i brojnih saradnika.

U dokumentu se navodi da je prošle godine na tlu Evropske unije (EU) instalirano više od 55 gigavata solarne energije, čime je postavljen novi rekord. To znači da EU sada ima ukupni instalisani kapacitet od 263 gigavata u solarnim panelima. Prema REPowerEU cilju, solarna industrija u EU trebalo bi do 2030. godine da poraste na najmanje 750 gigavata.

Prema ovim podacima, EU ostvaruje dobar napredak u oblasti solarne energije i iz godine u godinu širi svoju solarnu flotu, međutim, upravo se na njenom tlu nalaze neke od najstarijih solarnih flota na svijetu. Dijelu postojeće solarne flote će u narednom periodu početi da ističe radni vijek, a sa tim će se povećavati i količina otpada koju prave solarni paneli.

- S obzirom na to da su prvi fotonaponski sistemi (PV) instalirani početkom 2000-ih, i pretpostavljajući da je njihov radni vijek oko 30 godina, može se očekivati da će otpad od solarnih panela početi da postaje značajan od 2030. godine i nastaviće da raste u narednim decenijama - ukazano je u dokumentu organizacije SolarPower Europe.

Iz ove organizacije ističu da je adekvatno upravljanje otpadom nastalim od solarnih panela ključno za održivost ove industrije i javno prihvatanje solarne energije kao odgovorne i čiste energije.

U nastavku su neke od smernica iz dokumenta organizacije SolarPower Europe.

Dokument ističe koncept: "Proširena odgovornost proizvođača". On podrazumijeva da ko god stavi proizvod (u ovom slučaju solarni panel) na evropsko tržište, takođe je odgovoran i za prikupljanje, tretman i finansiranje tog proizvoda kada on postane otpad. Dakle, pored garantovanja kvaliteta i bezbjednosti proizvoda plasiranih na evropskom tržištu, proizvođači takođe moraju da obezbijede ekološki prihvatljivo upravljanje otpadom.

- Proširena odgovornost proizvođača je jedan od glavnih instrumenata EU, a cilj ovog koncepta jeste da se podrži razvoj cirkularne ekonomije na način da proizvođači koriste odbačene proizvode kao izvor za materijale koji se mogu ponovo koristiti, smanjujući na taj način potrebu za korišćenjem novih sirovina - objašnjeno je u dokumentu.

Proizvođači će moći da biraju da li će u ovom poslu raditi samostalno ili kolektivno preko Organizacije za odgovornost (PRO). U oba slučaja obaveze zahtijevaju uspostavljanje sabirnih centara za različite vrste otpada, potrebnu logistiku i tehnologije za reciklažu.

Na ovaj način, koncept proširene odgovornosti proizvođača doprinosi održivom upravljanju otpadom i razvoju reciklaže, a sve to zajedno može imati značajne ekološke, društvene i ekonomske koristi.

Pored toga, proizvođači će biti u obavezi da javno daju informacije o upravljanju otpadom.

Ukoliko se proizvođač nalazi u drugoj državi, moći će da imenuje ovlašćenog predstavnika da ispuni te obaveze.

Koncept proširene odgovornosti proizvođača za solarne panele prepoznat je još 2012. u okviru Direktive o električnoj i elektronskoj opremi (VEEE).

Solarna industrija smatra solarne panele otpadom kada im moć padne ispod garantovanog nivoa ili kada imaju neka mehanička oštećenja zbog vremenskih nepogoda, na primjer, od grada.

Međutim, i kada solarni paneli dostignu svoj radni vijek (nakon najmanje 25 godina rada), procijenjuje se da bi promjenom određenih dijelova (zamjenom solarnih ćelija ili modula) njihov rad mogao biti produžen i da bi mogli da se prodaju kao polovni.

Dokument SolarPower Europe i ističe značaj što dužeg rada solarnih panela zamjenom određenih dijelova (solarnih ćelija ili modula) kako bi se uštedjelo na sirovinama i proizvodnji novih uređaja, a samim tim bi se smanjila i količina otpada. Ukazuju da solarni panel može biti proglašen otpadom tek kada se dokaže da je nefunkcionalan i nebezbijedan za ponovnu upotrebu. Tek tada je spreman za reciklažu.

Zbog toga se u dokumentu navodi da je važno adekvatno sakupljanje, razvrstavanje i transport solarnih panela koji su označeni za ponovnu upotrebu i onih koji su namijenjeni za reciklažu. Ovo je važno kako solarni paneli koji su namijenjeni za ponovnu upotrebu ne bi bili oštećeni ili slučajno završili kao otpad.

U dokumentu se navodi i značaj materijala od kojih se solarni paneli prave. Materijali koji su pogodni za reciklažu jesu silicijum, staklo, aluminijum, bakar, srebro, indijum i telur. "Ovi materijali se mogu oporaviti, obraditi i pripremiti za ponovnu upotrebu u raznim industrijama", navodi se u dokumentu.

Ovo je važno i zbog smanjenja potreba za daljim ekstenzivnim rudarenjem i vađenjem sirovina, očuvanjem prirodnih ekosistema i staništa, kao i podržavanja održivijeg snabdijevanja lanca. Istovremeno, na ovaj način se smanjuje ekonomski pritisak u vezi sa promjenljivim cijenama robe.

Recikliranje takođe troši manje energije od proizvodnje novih materijala, smanjujući potencijal emisije gasova staklene bašte i obim otpada koji ulazi na deponije i spalionice.

Na taj način spriječava se nepotrebno zagađenje, smanjuje rizik od kontaminacije životne sredine i oslobađa vrijedan deponski prostor.