Grad soli ostaje bez soli? - Tuzlanski rudnik nade polaže u još nedovoljno istraženo ležište Rasovac

So je mineral za koji se području današnje Tuzle veže još od doba Ilira. No, moderno doba i sve masovnija eksploatacija mogli bi, ukoliko se tokom narednih decenija ne pronađu nova bogata ležišta, dovesti do toga da ovaj grad izgubi tu vrstu identiteta.

Izazvalo bi to i dalekosežne posljedice po hemijsku industriju ovog kantona, ali i šire. U Rudniku soli Tuzla sve nade za sada polažu u još nedovoljno istraženi lokalitet Rasovac.

Glavni potrošači slanice, koja dolazi iz Rudnika soli Tuzla, jesu fabrike Sisecam soda Lukavac i Solana Tuzla, te u manjoj količini turistički kompleks Panonika. Koliko je osiguranje dovoljnih količina slane vode bitno za rad i razvoj ovih firmi, ali i generalno hemijske industrije TK-a, najbolje govore podaci o rastu izvoza u prošloj godini.

– Dvadeset posto je kada govorimo o soli, još 26 posto anorganske hemije i toaletnih proizvoda, to su deterdženti negdje 98 posto. To je nešto što nam sigurno daje za pravo da kažemo da mi trebamo u tome se razvijati i taj dio nastaviti i planski raditi – navodi Nedret Kikanović, predsjednik Privredne komore TK-a.

Međutim, to neće biti moguće ukoliko Rudnik soli ne bude uporedo povećavao svoju proizvodnju, koja će na osnovu iskazanih potreba kupaca u naredne četiri godine godišnje iznositi oko 4,4 miliona kubnih metara slanice, što je ujedno maksimalni kapacitet rudnika.

S druge strane, povećanje kapaciteta rudnika značilo bi brže trošenje zaliha kamene soli na jedinom aktivnom nalazištu – Tetimi i hitnije pronalaženje novih ležišta kamene soli.

– Sa prognoznim vrijednostima ležišta na pogonima Tetima vijek trajanja bi bio još 20 do 25 godina. Ukoliko ne budemo krenuli sada sa aktivnostima istraživanja, bojim se da bismo zakasnili i time ugrozili hemijsku industriju, odnosno sve potencijalne kupce i nas kao rudnik – upozorava Nermin Baluković, direktor Rudnika soli Tuzla.

Potencijalno novo nalazište u okolini Tuzle je lokalitet Rasovac, na kojem su krajem 80-ih godina prošlog stoljeća napravljene 3 bušotine, na dubini do 1.200 metara, od kojih je jedna pokazala postojanje soli.

– So je verifikovana samo na Rasovcu i tu je jasna situacija, ne treba puno lutati nego samo investirati – poručuje Rijad Bašić, pomoćnik ministra za industriju energetiku i rudarstvo TK-a.

A investirati bi trebalo, prije svega, u 30-ak novih bušotina.

– Tek nakon određenih istražnih radnji koje su bazirane samo na istražnim bušotinama, kao najsigurnijim istražnim radovima, izvršit će se tzv. konturiranje ležišta, tj. utvrdit će se njegova prostorna orijentacija: dužina, širina, debljina… Naravno, utvrdit će se i kvalitativna svojstva – objašnjava prof. dr Elvir Babajić, voditelj Odsjeka za geologiju Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli.

Daljnja istraživanja Rasovca bi mogla biti nastavljena naredne godine ukoliko Rudnik soli pribavi potrebne dozvole od lokalnih vlasti, budući da se potencijalno ležište prostire tek nekoliko kilometara od gradskog jezgra.