Nova tehnološka revolucija ili veliki rizik - Vještačka inteligencija može biti dobar sluga, ali i zao gospodar

Holivudski filmovi 2001: Odiseja u svemiru, Suvišni izvještaj, Ja robot, Blejd raner 2049 ili recimo Matriks, gotovo su proročanski najavili, ali i upozorili kako bi svijet mogao da izgleda u nekoj nama bliskoj budućnosti ukoliko se nastavi sa sadašnjim tempom razvoja vještačke inteligencije.

Prema procjenama stručnjaka, narednih 20 godina moglo bi donijeti više promjena čovječanstvu nego prethodnih 300. I dok jedni smatraju da je ona najveće otkriće u čovječijoj istoriji, značajnije i od vatre ili struje ili bilo čega drugog što smo otkrili u prošlosti, drugi upozoravaju da i nije sve baš tako, te da bi za nju, zbog eventualnih zloupotreba i opasnosti koja ona sa sobom nosi, trebalo uspostaviti zakonske okvire kao za nuklearno oružje i pokazati obazrivost jer voda, vatra i tehnologija mogu biti dobar sluga, ali i zao gospodar. Naime, ubrzani razvoj sposobnosti računara ili robota da obavljaju zadatke koji se obično povezuju sa inteligentnim bićima, postavlja pitanje - vodi li nas ona u novu tehnološku revoluciju ili veliki rizik. Da li će od naših života napraviti raj ili pakao?

Isplanirali ste vikend putovanje i odlučili da krenete vozom, međutim putem čet bota saznajete da je polazak odložen. Sjedate u automobil i na GPS-u kucate željenu destinaciju. Ipak, vaš automobil samoinicijativno mijenja rutu na mapi i odvodi vas do najbliže benzinske pumpe jer je "gladan". Konačno stižete na parking hotela koji je udaljen nekoliko stotina metara, ali ne morate da brinete – vaš bežični kofer vas prati u stopu. Na recepciji hotela čeka vas robot koji potvrđuje prijem i uručuje vam ključeve od sobe. Da li vam ovakav scenario djeluje previše futuristički? Već danas postoje mnogi softveri za prepoznavanje lica, oko sokolovo, ali i automobili kojima nije potreban vozač. U oba slučaja, ključ je - vještačka inteligencija.

Zagovornici vještačke inteligencije navode kako će ona dovesti do ogromne revolucije u pravljenju berzanskih analiza, metereoloških prognoza, produktivnosti preduzeća, ali i u medicini, jer su pojedine studije već pokazale da je vještačka intelegencija sposobna da postavi dijagnozu tačnije od doktora.

Nije se stalo samo na tome. Južnokorejska tehnološka kompanija nedavno je oživjela glas pokojnog pjevača Kima Kvanga-seoka pomoću programa za vještačku inteligenciju. Producenti su koristili pjevačeve stare pesme i njegov glas da bi podučavali softver da imitira Kimove emocije izražene u njegovom pjevanju. Korejci su nedavno predstavili i Ai-Da, prvu "umjetnicu robota" na svijetu. A vlasti Japana planiraju da povećaju natalitet tako što će finansirati projekte koji će pomoću vještačke inteligencije pomagati ljudima da pronađu partnere i osnuju porodice. Majkrosoft planira da zamijeni desetine novinara automatizovanim sistemima za izbor vijesti.

Krajem prošle godine postao je dostupan i program vještačke inteligencije pod nazivom ChatGPT - svojevrsni robot za razgovor. Ovaj program ili robot, može prepoznati i razumjeti ljudski jezik u prirodnom obliku te isporučiti racionalne i detaljne tekstove kao odgovore. Posebnost kod ovog programa je što vam kao odgovor na pitanje neće ponuditi link na stranicu na kojoj ćete morati sami tražiti svoje odgovore. Baš suprotno, napisaće vam čitav odgovor, čak i ako ga tražite da vam napiše pjesmu, duži tekst ili esej. Ovakvi i slični programi su već preplavili tržište jer su IT kompanije shvatile kako se radi o velikoj prilici za profit.

S druge strane, sve više je onih koji upozoravaju kako bi vještačka inteligencija mogla da uništi ljudsku rasu. Jedan od prvih koji je na to, još prije desetak godina, ukazao jeste čuveni britanski naučnik Stiven Hoking, ističući da bi stvaranje savršenih mislećih mašina moglo da predstavlja veliku prijetnju za opstanak čovječanstva. On je rekao da tada postojeća primitivna forma vještačke inteligencije može biti korisna, ali da postoji strah od posljedica stvaranja nečeg što bi moglo da se mjeri ili čak da nadmaši čovjeka, kao u filmu Stenlija Kjubrika "2001: Odiseja u svemiru" u kom kompjuter HAL "ovladava situacijom". Na kraju je poručio da budućnost svijeta zavisi o tome hoćemo li imati dovoljno mudrosti da ukrotimo vještačku inteligenciju.

Svoju zabrinutost su nedavno izrazili i neke od ključnih ličnosti u oblasti razvoja vještačke inteligencije, zatraživši moratorijum na dalji razvoj ove tehnologije. Među njima su bili i milijarder Ilon Mask i suosnivač Ejpla Stiv Voznijak, ali i jedan od izvršnih direktora kompanije Google, koji je u jednom od svojih posljednjih intervjua istakao kako zbog vještačke inteligencije, odnosno brige u kom bi pravcu sve to mogli ići, ne može noćima da spava.

U nekim zemljama, poput Italije i Njemačke već je zatražena zabrana upotrebe pomenutog ChatGPT. Protivnici nekontrolisanog razvoja vještačke inteligencije navode i da bi se moglo očekivati da će trka u nuklearnom naoružanju biti zamijenjena globalnom autonomnom trkom u naoružanju. Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je rekao da je vještačka inteligencija budućnost, ali i da ona sa sobom nosi mnoge prijetnje koje je teško predvidjeti, te da ko god postane lider u ovoj sferi, postaće i vladar svijeta.

Oni koja su na fonu apokaliptičnih razmišljanja smatraju da zbog toga idemo ka jednom hladnom ratu 2, trci u naoružanju s vještačkom inteligencijom, trci koja bi se brzo mogla proširiti na srodna polja kao što je biotehnologija.

Ali, nisu to jedine opasnosti. Pojedini stručnjaci ukazuju kako je sa njom moguće vrlo uspješno obavljati i društvenu manipulaciju, širenjem propagande protiv pojedinaca identifikovanih putem algoritama i ličnih podataka. Vještačka inteligencija je već sposobna da širi informacije koje žele, u bilo kom formatu koje će smatrati najubjedljivijim činjenicama ili fikcijama. Upozoravaju i da neki od već postojećih softvera može pratiti i analizirati svaki pokret pojedinca "na mreži", kao i kada se bavi svojim svakodnevnim poslom. Kamere su skoro svuda, a algoritmi za prepoznavanje lica znaju ko ste. U stvari, ovo je vrsta informacija koja će uskoro pokrenuti kineski sistem socijalnih kredita za koji se očekuje da će svakom od svojih 1,4 milijarde građana dati lični rezultat na osnovu toga kako se ponašaju - stvari kao što su da li hodaju, da li puše u prostoriji za nepušače i koliko vremena provode igrajući video-igrice. Kada vas "veliki brat" posmatra, a zatim donosi odluke na osnovu tih informacija, to nije samo invazija na privatnost, već se brzo može pretvoriti u društveno ugnjetavanje.

Pošto mašine mogu da prikupljaju, prate i analiziraju toliko toga o ljudima, vrlo je moguće da se onda te informacije iskoriste, odnosno zloupotrebe. Nije teško zamisliti da vam osiguravajuća kuća kaže da niste osigurani na osnovu toga koliko puta ste bili uhvaćeni kamerom kako razgovarate telefonom. Poslodavac može uskratiti ponudu za posao na osnovu vašeg "društvenog kreditnog rezultata".

Ono što posebno zabrinjava jesu "glasovi" kako bi trebalo spojiti čovjeka i računar da bi se dobila savršena simbioza. Može se to čuti od strane "vođa" Silicijumske doline, pronalazača, investitora, stručnjaka, transhumanista i mnogih futurista tehnofila. Oni vjeruju da se čovjek i mašina moraju konačno spojiti i to u ne tako dalekoj budućnosti.

Strahove produbljuje mogućnost da se stvori mašina koja čak i reaguje kao čovjek. Može li se spriječiti razvoj super inteligencije koja će nadmašiti ljudsku? U tom slučaju, postavlja se pitanje - kakvu ćemo ulogu mi – obični, neefikasni i komplikovani ljudi - igrati?

Kompjuteri i mašine sada postaju sposobni da vide, čuju, govore, pa čak i razmišljaju i uče, iako na njihov veoma neljudski, mašinski način. Ali kada mašine koje pravimo postanu pametnije od nas - u smislu gotovo neograničene računarske moći – šta će se dogoditi čovječanstvu? Kako ćemo osigurati ljudski procvat?

Upravo na ovaj problem, pored već navedenih, ukazuju i sagovornici Glasa Srpske. Prema riječima profesora Boška Nikolića sa katedre za računarsku tehniku i informatiku na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu među naučnicima postoji bojazan da čovječanstvo neće znati kako da iskoristi vještačku inteligenciju, te da će ova tehnologija oblikovati naše ciljeve umjesto nas i postepeno preuzimati kontrolu nad nama.

- Veštačka inteligencija predstavlja novu, moćnu softversku tehnologiju koja sve više utiče na naše poslove, obrazovanje, razonodu, odnosno na skoro sve aspekte našeg života. Ako je poznajemo i upotrebljavamo na pravi način, veštačka inteligencija može da nam bude od velike pomoći kao asistent i pomoćnik koji brzo i efikasno obavlja fizički zahtevne operacije koje se ponavljaju ili inteligentno obrađuje velike skupove podataka. Ipak, za sada se ovi sistemi još razlikuju od načina kako čovek razmišlja i kako komunicira i nemaju mogućnost kreativnog stvaranja, već samo vrše interpretaciju podataka koji su im dostupni. Trenutno, tu i leži velika opasnost – istakao je Nikolić.

Slično mišljenje dijeli i vanredni profesor sa Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci Igor Krčmar, navodeći da pri ocjeni sistema zasnovanih na vještačkoj inteligenciji valja povesti računa o sljedećim pitanjima – da li je realno očekivati da nas vještačka inteligencija odvede tamo gđe ne možemo sami stići, ali i da li nam ona može obezbijediti znanja i razumijevanje svijeta koji nas okružuje ako trenutno sami nismo u stanju to saznati niti razumjeti?

- Pri realizaciji ovih sistema, odnosno za njihovo obučavanje, na raspolaganju su bili, u suštini, beskonačni resursi u pogledu zahvata podataka i pristupa potrebnim količinama energije za rad računarskih sistema. Znamo li šta može uraditi grupa djece ako im se obezbijede tri pristojna obroka dnevno, prostor za rad i igru, dobar personalni računar, pristup internetu i povremena komunikacija sa kvalitetnim učiteljem? Dostupne informacije kažu da djeca postižu izuzetne rezultate i napreduju veoma brzo. Kada imamo ove informacije, zašto se ne potrudimo, kao društvo, da bolje organizujemo obrazovni sistem? Radi li se ovdje o vlasništvu i kontroli? Teško je posjedovati i kontrolisati obrazovane ljude, naučene da misle svojom glavom. Čini se da očekujemo da je sa vještačkom inteligencijom stvar drugačija. Jesmo li u pravu? – zapitao se Krčmar.