Kako modnu industriju učiniti održivom i gdje završava polovna odjeća?

Plan Evropske unije jeste da 2030. sva odjeća koja se prodaje na tržištu bude izdržljiva, da može da se popravi i reciklira. Oznake će morati da budu jasnije, više odjeće će morati da bude sašiveno od recikliranih vlakana. Sve ovo je zbog zahtijeva da se smanji emisija štetnih gasova koju proizvodi tekstilna industrija u drugim dijelovima svijeta.

– Brza moda nije u modi – poručila je Evropska komisija u svojoj strategiji koju je objavila prošle godine. Sektor odjeće bi morao da emituje 45% manje emisija do 2030, piše Deutsche Welle (DW).

Mnogi najveći modni lanci, poput H&M-a i Zare, zasnivaju svoj poslovni model na masovnoj proizvodnji jeftine odjeće i uvođenju novih odjevnih stilova na nedeljnoj bazi. Noviji igrači, poput kineskog Šejna u onlajn prodaju izbacuju svakodnevno nove komade garderobe. Neke kompanije, pod pritiskom kupaca i ulagača, iznijele su nove kolekcije na tržište kao održive i zadale sopstvene ciljeve čišćenja poslovanja.

Nakon nošenja, a ponekad čak i prije, većina odjeće završi na odlagalištima ili u spalionicama. Podaci Fondacije Ellen MacArthur, dobrotvorne organizacije koja se zalaže za smanjivanje otpada, ukazuju da se samo 13% materijala koji se koristi u proizvodnji odjeće reciklira u nekom obliku. Manje od 1% koristi se za novu garderobu.

Prosečan Evropljanin svake godine potroši 15 kilograma tekstila, uključujući predmete poput zavesa i industrijskih tkanina. Oko četvrtine toga šalje se u inostranstvo, najviše u Afriku i Aziju, prema posljednjem izvještaju Evropske agencije za zaštitu životne sredine. Odjeća se često prikuplja u dobrotvornim trgovinama, a onda preprodaje.

U posljednje dvije decenije evropski izvoz korišćene odjeće gotovo se utrostručio i dosegao približno 1,7 miliona tona godišnje. Ali sudbina ovih isporuka je vrlo neizvjesna, navodi agencija. U Africi, u koju Evropa šalje 46% svog korišćenog tekstila, postoji tržište ove odjeće, ali veliki dio završava na odlagalištima ili na ulicama i u rijekama.

U Gani, gdje odlazi najveća količina evropskog tekstila, oko 40% odjeće završava kao otpad. Aziji, u koju Evropa šalje 41% svog odbačenog tekstila, vjerovatnije je da će izvoz biti sortiran i obrađen. Kako se navodi, velike zemlje poput Pakistana i Ujedinjenih Arapskih Emirata čvorišta su za ostatak svijeta. Tkanine se tamo i pretvaraju u industrijske krpe ili u izolaciju za zgrade. Veliki dio te garderobe ipak završi i u spalionicama. Trenutno se svega oko trećina otpadnog tekstila iz EU prikupi za ponovnu upotrebu i recikliranje. Međutim od 2025. države članice moraće da prikupe sve, ali je još pitanje da li je ovo zaista ostvarivo.