Japanski desetogodišnji plan za povratak u vrh svjetske industrije čipova

Japanska vlada planira da kroz ulaganja oko 75 milijardi dolara iz državnih trezora i kasa privatnih banaka i preduzeća i saradnju sa tajvanskim i američkim kompanijama prevlada zaostajanje države u proizvodnji čipova i ponovo zauzme mjesto u vrhu svjetske industrije poluprovodnika koje je izgubila u protekle tri decenije.

Japansko Ministarstvo ekonomije, trgovine i industrije prošle godine je formulisalo desetogodišnji plan kojim se želi povratiti vodeća pozicija Zemlje izlazećeg sunca u svjetskoj industriji poluprovodnika.

Japan je bio svjetski lider u proizvodnji čipova osamdesetih godina, kada je njegova elektronska industrija cvjetala. Na njegove proizvođače, kao što su "Hitači", "Tošiba", "Soni", "NEC" ili "Fuđicu", u to vrijeme je otpadalo oko 50 procenata ukupne svjetske produkcije poluprovodnika.

Od devedesetih naovamo, međutim, ta dalekoistočna zemlji konstantno gubi udio u svjetskom tržištu čipova i sada je odgovorna za samo oko deset odsto globalne proizvodnje tih važnih komponenti.

U posljednje tri decenije japanska preduzeća prepustila su inicijativu najprije američkim kompanijama, a onda i južnokorejskim, tajvanskim i kineskim. U tome je ne malu ulogu imao pritisak američke vlade u drugoj polovini osamdesetih da ostrvska carevina u većoj mjeri otvori svoje tržište za strane poluprovodnike, nakon čega su se japanski proizvođači elektronike znatno više okrenuli kupovini američkih i južnokorejskih čipova.

Takođe, Japan je zakasnio kada su pitanju inovacije u informacionim tehnologijama i elektronskoj industriji, za šta su najočigledniji primjeri primat u razvoju Interneta, komjuterskog softvera, čipova i pametnih telefona, koje su najpijre ostvarili američki "Jahu", "Gugl", "Majkrosoft", "Epl" i "Intel", a onda i južnokorejski "Samsung elektroniks", tajvanski "TSMC" i drugi.

Mada japanska preduzeća, kao što su "Tokio elektron" i "Šinecu", i danas drže veliki udio na svjetskom tržištu u proizvodnji opreme potrebne za izradu čipova, ona same poluprovodnike gotovo da više ne proizvode. Izuzetak je kompanija "Kioksija", proizvođač memorijskih čipova, koja je nedavno oformljena izdvajanjem iz finansijski posrnule grupe "Tošiba", kao jedan od njenih rijetkih ekonomsko zdravih konstituenata.

Osnovni cilj plana vlade u Tokiju je obezbjediti proizvodnju čipova unutar zemlje, odnosno, umanjiti oslanjanje na uvoz.

Jedan segment tog plana je privlačenje stranih kompanija da investiraju u Japan, što je već učinjeno, budući da je najveći svjetski proizvođač čipova po narudžbi tajvanski "TSMC" već počeo izgradnju fabrike u gradu Kumamoto, na jugu dalekoistočne carevine. To postrojenje bi trebalo da počne sa radom naredne godine, a japanska vlada će pružiti subvencije za njegovo uspostavljanje u visini od čak tri i po milijarde dolara.

Njegov značaj je posebno u tome što Japan, iako tehnološki vrlo napredna zemlja, u ovom trenutku ne posjeduje sopstvenu fabriku logičkih čipova.

Još jedan stub vladine strategije je podizanje sopstvenih kompanija i razvoj najnaprednijih logičkih čipova s tranzistorskim kolima promjera od samo dva nanometra, pa i manje, u saradnji sa Amerikancima (U ovom trenutku, najsofisticiraniji čipovi na svijetu su razmjere od tri nanometra).

Prošle godine u Japanu je osnovana nova kompanije po imenu "Rapidus", koja će, pišu japanski mediji, od vlade dobiti gotovo desetinu pomenutog budžeta od 75 milijardi dolara i sarađivati sa američkim "IBM-om" na razvoju čipova razmjere od dva nanometra.

"Rapidus" bi u narednih deset godina, oslanjajući se i na velika ulaganja iz domaćeg privatnog sektora, trebalo da ulije oko 37 milijardi dolara u razvoj i proizvodnju najnaprednijih čipova. Američka kompanija će odigrati suštinsku ulogu u tom projektu, jer Japan trenutno ne posjeduje znanje potrebno za razvoj takvih čipova.

Treći element u planu japanske vlade je dalje unapređenje domaće proizvodnje opreme za i materijala za izradu čipova.

Kada su finansije u pitanju, plan predviđa ulaganje države i privatnika u industriju poluprovodnika u visini od oko 10 biliona jena (po sadašnjem kursu, oko 75 milijardi dolara).

Geopolitika i bezbjednost kao bitni motivi

U posljednje tri decenije važan trend u međunarodnoj trgovini je bila globalizacija, odnosno, liberalizacija nacionalnih tržišta i produbljivanje ekonomskih veza između zemalja kako bi se ostvarili maksimalno isplativ, racionalan i efikasan sistem snabdjevanja i ekonomski rast.

To je, između ostalog, podrazumjevalo izmještanje proizvodnje elektronskih komponenti i uređaja iz razvijenih zemalja u države kao što je Kina, koje posjeduju mnoštvo jeftine radne snage, i uvoz čipova s Tajvana, gdje su troškovi proizvodnje takođe osjetno niži nego u Japanu ili SAD.

Međutim, vojnopolitička zategnutost između Tajvana i matice Kine, te sveopšte zaoštravanje rivaliteta između Vašingtona i Pekinga posljednjih godina snažno sugerišu da započinje doba nepovjerenja i blokovskih podjela, u kojem snabdijevanje čipovima i drugim strateškim proizvodima iz inostranstva postaje sve nesigurnije.

"Ekonomsko razdvajanje" je strategija Vašingtona motivisana strahovanjem da bi rastuća ekonomska, politička i vojna moć Pekinga mogla da potkopa globalnu dominaciju SAD i njenih saveznika.

Njen geopolitički cilj je da se takav scenario spriječi usporavanjem tehnološkog i ekonomskog razvoja Kine i smanjivanjem zavisnosti od njenog tržišta.

Ta strategija se ogleda, između ostalog, i u zakonu donjetom u oktobru prošle godine u SAD koji nastoji da uskrati prodaju sofisticiranih čipova najmnogoljudnijoj zemlji svijeta uvođenjem sankcija protiv svih ekonomskih subjekata, uključujući tu i strane, koji Kini prodaju ili prenose znanja o američkim patentima koji se nalaze u osnovi svih čipova današnjice.

Suočen sa opasnošću da bi eventualni vojni sukob na Tajvanu mogao da presječe snabdijevanje čipovima i pritiskom Vašingtona da usvoji politiku ekonomskog razdvajanja od Kine, Tokio je morao da formuliše sopstveni plan za osvajanje proizvodnje (najsavremenijih) čipova kako bi obezbijedio normalno i od Kine i Tajvana relativno nezavisno funkcionisanje svoje ekonomije. U tom smislu, proizvodnja naprednih čipova je bezbjednosni imperativ za Tokio.

Japanska vlada

Ministarstvo ekonomije

čipovi

proizvodnja čipova

industrija poluprovodnika

ulaganja države

geopolitički ciljevi

ekonomsko razdvajanje